Njihova tijela i dalje se nalaze u mrtvačnici “Bijeli Brijeg” i u grob ih sigurno neće spustiti niko od ožalošćene porodice, jer je nemaju. Kada će biti sahranjene i gdje će biti mjesto njihovog posljednjeg počivališta, vjerovatno će odrediti ljudi koje sestre Grešl nisu poznavale, oni iz Centra za socijalni rad Mostar.
Tako je užasna priča o pronalasku njihovih tijela u poodmakloj fazi raspada postala još turobnija. Više od mjesec, koliko je, kako se pretpostavlja, prošlo od njihove smrti, sestrama niko nije pokucao na vrata, a sada nemaju nikog bližnjeg da ih spusti u grob.
- To je, doista, žalostan primjer kako mi kao društvo sve više posustajemo u izvršavanju svojih temeljnih ljudskih zadaća. Prosto je nevjerovatno da su žene mjesec u stanu bile mrtve - kaže prof. Marko Romić, specijalista traumatske psihologije.
Potcrtava da otuđenje čovjeka od čovjeka, pa i od samog sebe, postaje sve više izraženo.
- U gradu sa 100.000 stanovnika ljudi umiru sami, prepušteni sebi. To je tužan i drastičan primjer kako ne treba funkcionirati jedna zajednica i to bi svima nama trebalo biti alarmantna opomena da se trgnemo i da malo više računa povedemo o sebi i svojim susjedima, kako se nama samima nešto slično ne bi dogodilo - poručuje prof. Romić.
Ovaj slučaj težak je i za mostarske istražitelje jer, kako nam kažu, u evidenciji su pronašli svega četvero ljudi s prezimenom Grešl u BiH, i svi su mrtvi. A to su, upravo, sestre Grešl i njihovi roditelji Helija i Dragomir.
Vijest o smrti sestara odjeknula je u regiji, ali se niko od eventualnih srodnika, ali ni prijatelja i poznanika nije javio niti oglasio.
Kako smo saznali, sestre nisu bile ni zdravstveno osigurane niti su imale porodičnog ljekara. Sva zdravstvena dokumentacija koja je pronađena u njihovom stanu je iz privatnih ordinacija i apoteka. Zanimljivo je da su bile imućne i da su njihovi roditelji svojevremeno prodali ogromno atraktivno zemljište na periferiji Mostara, ali o tome ko su bili Helija i Dragomir jučer nam niko od mostarskih hroničara ili historičara nije znao reći.
Nakon svih ovih informacija postavlja se pitanje i njihove imovine. Osim stana, navodno, sestre su imale i kuću s okućnicom u jednom od prigradskih naselja. Prema važećim zakonskim propisima, ako umrli nemaju nasljednika, njihova imovina prelazi u vlasništvo općine ili grada.
