Bošnjaci u Australiji, iako dobro integrirani u društvo, ljubomorno čuvaju ramazanski post.
Prvi muslimani u Australiju pristižu u drugoj polovini 19. stoljeća, kada Englezi sistematski naseljavaju područje Australije muslimanima iz Pakistana, Indije i Afganistana. Razlog ovakve odluke tadašnjih kolonizatora, bila je velika potreba za radnom snagom u ovoj zemlji. Tokom dvadesetog stoljeća dolazi do ekonomskog razvoja Australije, što je doprinijelo da se, naročito u periodu nakon Drugog svjetskog rata, poveća interes za doseljavanjem na taj kontinent.
Osim doseljenika iz većinskih muslimanskih zemalja, prema ovoj dalekoj zemlji krenuli su i doseljenici iz evropskih država, među kojima su se posebno u prvim godinama nakon završetka Drugog svjetskog rata isticali stanovnici zemalja bivše Jugoslavije. Stanovnici zemalja iz regije, koji su iz različitih razloga svoj put nastavili u Australiji, u većini slučajeva su se veoma brzo privikli na novu sredinu.
Osim toga, mnogi su kroz svoj doprinos australijskoj zajednici postigli istaknute rezultate, a među takvim je i dugogodišnji glavni imam u Australiji, Salih ef. Mujala. Iako se u Australiju doselio u „trećoj“ generaciji doseljenika početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, Salih ef. Mujala ostavio je veliki trag u historiji Islamske zajednice Australije.
Od Konjica do Sydneya
Salih ef. Mujala rođen je 1952. godine u okolini Konjica. Gazi Husrev-begovu medresu završio je 1973. godine, a nakon toga odlazi na studije u Egipat. Na jednom od najpoznatijih islamskih fakulteta Al – Azher u Kairu, diplomirao je 1979. godine. Kako kaže Mujala, njegova „australijska priča“ započela je 1983. godine, kada odlazi u Sydney kako bi obavljao dužnost imama u Bošnjačkoj Islamskoj Zajednici, Džemat Penshurst u Sydneyu.
Značajno je spomenuti i to da je Salih ef. Mujala imam s najdužim stažom u bosanskohercegovačkoj dijaspori.
„Poslije završetka školovanja radio sam kao profesor Kiraeta u ženskoj Gazi Husrev-begovoj medresi. Nakon kratkog angažmana u ovoj instituciji, čij sam i sam svršenik, odlazim u daleku Australiju. U ovu zemlju sam došao u toku mjeseca juna 1983. godine. Razlog zbog kojeg sam došao bilo je moje imenovanje na mjesto imama u Bošnjačkoj islamskoj zajednici u Sydneyu. U ovoj zajednici sam radio sve do 1. maja 2017. godine, kada odlazim u zasluženu penziju“, prisjeća se Mujala.
Ipak, ono po čemu je ovaj imam najviše poznat u Australiji je funkcija glavnog imama muslimana Australije.
Ovu funkciju je obnašao uporedo s aktivnostima koje je obavljao u Bošnjačkoj islamskoj zajednici u Sydneyu. Za časno i profesionalno obavljanje dužnosti na tlu Australije više puta je nagrađivan, što je svakako još jedna potvrda o njegovom kvalitetnom radu.
„Dužnost glavnog imama za muslimane u Australiji obavljao sam od 1993. godine kontinuirano pa sve do prošlogodišnjeg odlaska u penziju. Smatram da je iza mene jedan veoma značajan periodu u kojem se uradilo dosta korisnih stvari, kako za muslimane iz Bosne i Hercegovine, tako i za ostale muslimane u Australiji. Obavljajući navedene funkcije, uradilo se dosta toga, a naravno radi se i danas. Posebno se to odnosi na projekte namijenjene Bosni i Hercegovini“, govori Mujala.
Ramazan u Australiji
Iako je već preko trideset godina izvan Bosne i Hercegovine, Mujala ističe kako se trudi kao i ostali Bošnjaci, koji dugo godina borave u ovoj zemlji, da barem u toku mjeseca ramazana u Australiji učine ugođaj sličnim onom u Bosni i Hercegovini. Naravno, razlike postoje, ali kako kaže one nisu velike, pa je to razlog što se i u ovoj zemlji osjećaju skoro kao kod kuće.
„Mjesec ramazan u Australiji kod Bošnjaka koji ovdje žive svakako je sličan ramazanu u Bosni i Hercegovini. Dokaz da je to tako nalazimo i u povećanju svakodnevnih aktivnosti u vezi s ramazanom, što je slučaj i s praksom muslimana u Bosni i Hercegovini. Tokom ramazana džamije su dosta posjećenije. Teravih namaz se klanja na način kao i u Bosni i Hercegovini, organizuju se zajednički iftari, uče se mukabele u džamijama, održavaju se prikladna predavanja širom australijskih džemata, sakupljaju se vitre (dobrovoljna pomoć za ljude u stanju potrebe) i šalju onima kojima su potrebne, obilježavaju se mubarek noći na prigodan način, obilazi se rodbina i prijatelji. Većina stvari, na koje smo navikli u Bosni i Hercegovini tokom mjeseca ramazana, primjetne su i ovdje, daleko od kuće. Ipak, postoje neke sitne razlike. Jedna od glavnih razlika ramazana u Australiji i Bosni i Hercegovini je što mi ovdje nemamo kandilje na munarama, kao i to što se ne uči ezan na munarama, što je praksa bosanskohercegovačkih muslimana“, napominje Mujala.
Ramazan je samo jedna u nizu poveznica koju bosanskohercegovački muslimani ljubomorno čuvaju. Razlog zbog kojega su se iseljenici iz Bosne i Hercegovine veoma brzo integrirali u australijsko društvo, zadržavajući svoje običaje, je konstatan radi i želja za usavršavanjem te razumijevanje australijskih vlasti.
„Ukratko rečeno, nama je u Australiji bilo u većini slučajeva dobro. Naravno, rat u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. osjetili smo i mi u Australiji. Trebalo je spremno dočekati bosanskohercegovačke izbjeglice i pomoći im da se snađu u njima tada nepoznatoj zemlji. Definitivno, ljudi su čestiti, vrijedni i nije im trebalo puno vremena da mnogi od njih završe kvalitene škole ili zanate. Takav odnos im je omogućio da sebi obezbijede krov nad glavom, te na taj način postanu aktivni članovi zajednice kojoj doprinose“, konsatuje na kraju Mujala.
