Muhammed od malena je mnogo volio da provodi vrijeme s nama, da nas na neki način kopira, nezz nalazio je uzor u nama pogotovo mog brata Adila. Jako je inteligentno dijete, marljivo, to znaju svi nastavnici u školi. Poseban i još mnogo toga.
Zadnji put kad smo se vidjeli, pričali smo o njegovoj budućnosti i školovanju. Želio je da upiše medicinsku školu, pa nakon toga da ide na med. Fakultet. Sjecam se da smo se puno smijali, i sjecam se kad sam krenula da sam ga jako zagrlila.
A moj amidža pčelar, mnogo štošta nas je naučio o njegovom poslu. Posebno upečatljivo ostaje u sječanju, njegove šale, dobar pjevački glas a i način buđenja na sabah ili rano na posao “ čurkeee ustajte” uz dodatno šale.
Mnogo toga bi imala sad za napisat. Kruže sječanja u glavi, trenutci, emocije. Imala sam neki osjećaj danas. Prije nego sto sam saznala, napao mi je amidža. Poslala sam mu poruku. Nije odgovorio.
Želim da kažem, da svakom je težak rastanak s dragim ljudima znam to, sve znam, ONI SU BILI POSEBNI!
Grlite se što jače i duže, volite posebne ljude još više u svom životu, i ne zaboravite na Njega koji sudbinu određuje!
Allahu dragi, smiluj se mojim posebnim ružama a nama, porodici i prijateljima podari strpljenje i zadovoljstvo Tvojom odredbom!
Aiša Bosnić
