Nakon što je Tomo Kovač, bivši komandant policijskih snaga Ilidža i ministar unutrašnjih poslova RS, u intervjuu za beogradsku televiziju Happy iznio šokantnu tvrdnju pred novinarom Milomirom Marićem da je Fahrudin Radončić trebao biti otrovan u zatvoru, ali ga je spasila jedna polusrpkinja i polujevrejka“, zatražili smo komentar od predsjednika SBB-a.
Informacije obavještajne službe
- Uz ime Tome Kovača vežu me zaista negativna osjećanja. Radi se o čovjeku koji se tereti za ratne zločine u Žepi i genocid u Srebrenici, ali i čovjeku čije se ime u istražnim radnjama veže uz ratni zločin i ubistvo osam ranjenika, među kojima je bio i moj rahmetlji šura Anes Bučan. Međutim, to sve ne znači da on, kao bivši ministar policije RS, nije dobro informiran.
Istina je da mi je, nakon što sam smješten u pritvorsku jedinicu Suda BiH, u kojoj sam proveo blizu tri mjeseca, zaista prišla osoba koja je bila u profesionalnom kontaktu sa mnom i krišom me upozorila da narednih nekoliko dana ne jedem ništa što mi bude ponuđeno, jer su pouzdane obavještajne informacije jedne velike zapadne službe o tome da ću biti otrovan. Identitet te osobe do kraja života neću otkriti iz razloga njene sigurnosti i moje zahvalnosti prema njoj. Nije vrijeme ni prilika da se govori o detaljima kako i na koji način sam preživio tu situaciju.
Da su bili spremni da me fizički uklone, dodatno pokazuje i činjenica kada su onemogućili moje liječenje na Kardiohirurškoj klinici KCUS-a. Tada su glavni državni tužilac Goran Salihović i Božo MIhajlović otvorili istragu protiv više ljekara iz Centra za srce i zatvorske liječnice koja me uputila tamo. SIPA-a je išla u privatne ordinacije da bi izuzela moje zdravstvene kartone i saslušavala ljekare po naredbi njih dvojice. Ali, pravda je spora, ali dostižna. Salihović i Mihjalović su smijenjeni i nalaze se na optuženičkoj klupi, a ja kao moralni pobjednik nastavljam svoj život u punom kapacitetu.
Ko je bio Tomo Kovač
Kovač je bio – napisao je Radončić na svom profilu – šef policije na Ilidži 15. maja 1992. godine. Tada je njegova policija silom zaustavila transporter međunarodnih snaga UNPROFOR-a i ubila osam teških ranjenika u njemu, pripadnika Armije RBiH. Oni su pod garancijama francuskog generala Moriona trebali biti prebačeni u Klinički centar Sarajevo na hitno liječenje. Među njima je bio i tada 22-godišnji Anes Bučan, jedan od tri šehida iz moje bliže porodice. Kovač nije procesuiran za ovaj ratni zločin, iako se vodila opsežna istraga. Valja napomenuti da je trebalo više godina da se otkriju i pronađu posmrtni ostaci ubijenih ranjenika. Danas se sa tugom sjećam kada sam sa puncem Hajrom išao na identifikaciju. Tada se cijela porodica nadala da to nisu Anesovi posmrtni ostaci i da je on negdje ipak živ i u zarobljeništvu. Ali, otac ga je identificirao po gornjem dijelu pidžame u kojoj je poslije ranjavanja transportovan ka bolnici. I drugi forenzički nalazi su pokazali isto. Najteži trenuci u životu jednog oca, majke, sestre, porodice, koji su, da tragedija bude veća, već bili izgubili i drugog sina Emira od samo 19 godina.
Zbog Kovačeve izjave danas se opet s tugom sjećam dvojice rahmetli šurjaka, po kojima ulica u Sokolović-Koloniji nosi ime. Ali, vraćam i film politički montiranog procesa koji je ostao iza mene i spremnosti pojedinih umobolnika iz bh. pravosuđa i obavještajnog mraka na maksimalno ljudsko zlo i podlost bez granica.
Takvo zlo slijedili su danas i novinari “Slobodne Bosne”, koji su Kovačevu izjavu sramno stavili u kontekst njegovih navodnih simpatija prema meni - kaže se na kraju objave na Instagram profilu.
