Širom Evrope radnici su iskoristili neradni dan, praznik rada kako bi protestirajući na glavnim gradskim ulicama izrazili nezadovoljstvo postupcima vlasti koja direktno utiču na radnička prava. U BIH danas se ovaj praznik obilježio opušteno bez ikakvih i naznaka sindikalne borbe. Po tome se čini da nezadovoljnih nema. Slavimo, iako smo u regiji po plaćama pri dnu. Čini se da su ipak dovoljne za provesti 1. maj u prirodi, umjesto na protestima.
Danas su, iako je neradni dan, uglavnom poslovali svi trgovački centri. Prosječna plaća u ovoj djelatnosti je 570 maraka, a radi se 6 dana sedmično. Sindikat trgovine Federacije BIH broji preko 12.000 članova, što je izgleda nedovoljno da se bolje organiziraju, jer još uvijek nemaju svog predstavnika u Unsko-sanskom kantonu.
Prema riječima Muhameda Mahmutovića predsjednika Saveza sindikata USK, najviše su ugroženi radnici koji rade u velikim trgovačkim lancima, bez slobodnog vremena i dana što je zakonom propisano. Praksa poslodavaca je da im, kako navodi, daju vremenski terminirane ugovore o radu što omogućava lakše otpuštanje radnika.
S takvom poslovnom politikom jasno je da će mnogi poslodavci sve teže pronalaziti radnike. Iako nema egzaktnih pokazatelja, evidencije Službe za zapošljavanje pokazuju da se mjesečno odjavi par stotina osoba koje su posao našle u Sloveniji, Njemačkoj ili Hrvatskoj.
Kako navodi Nedžad Veladžić u ime Zavoda za zapošljavanje USK-a, tokom prošle godine evidentirana je odjava 2423 osobe, ali taj broj nije konačan zbog izvjesnog broja koje odu u inostranstvo u potrazi za poslom a ne jave se Zavodu, tj. ne odjave se, a onda taj proces traje od 6 do 9 mjeseci.
Preko ove službe u protekloj godini zaposleno je 1111 osoba. Riječ je o različitim programima, poput prvog radnog iskustva, samozapošljavanja, rehabilitacija osoba sa invaliditetom, kao i zapošljavanje osoba preko 40 godina. Poslodavci su za ovu namjenu u prosjeku mogli ostvariti po 2500 maraka za svaku osobu koju su zaposlili. Ukupno su na raspolaganju imali 2,8 miliona maraka iz budžeta Vlade FBIH. I tu se nažalost često stvara problem zbog odlaska.
Jedan od važnih faktora odlaska u potrazi za boljim standardom jesu i prosječno mala primanja i plaće sa kojima radnici ne mogu mnogo učiniti u poboljšanju vlastitog društvenoekonomskog standarda. Ekonomski analitičari smatraju kako povećanje plaća nije realno očekivati u narednim godinama. Kako tvrde, bez ekonomskog rasta, ali i smanjenja nameta, za poslodavce nema ni većih plata. Dok se u rješenju takvog stanja ne učine konkretni pomaci, oni koji ne žele ili ne mogu čekati bolje dane, odlaze.
Ipak, i pored svega što opterećuje život, bh. radnici bez obzira na sve, svake godine stvarno slave Prvi maj. Kako ko može.
