Već ni Kremlj više ne negira postojanje borbene jedinice ruskih plaćenika pod nazivom Wagner. Ali jedva da je itko od pripadnika te grupe bilo što govorio o onome što je ona činila u čitavom nizu sukoba, od Sirije pa do Ukrajine. Zato je knjiga „Wagner: Putinova tajna armija“ (Econ Verlag) vojnog veterana i bivšeg plaćenika Marata Gabidulina prvo svjedočanstvo takve vrste jer su i njega akcije i zlodjela jedinice Wagner konačno natjerali na razmišljanje.
U njemu on opisuje kako je konkretno izgledala vojna pomoć Rusije diktatoru Sirije, Bašaru al Asadu ili separatistima na istoku Ukrajine. Tu ni on nema nikakvih iluzija: „Spašavanje režima al Asada je omogućilo Rusiji da se predstavlja kao zaštitnica kriminalaca svih vrsta“, piše Gabidulin. Isto tako svjedoči kako su svoju ulogu ruski plaćenici imali i u sukobima u Sudanu, Maliju ili Libiji.
Ove veljače se o organizaciji plaćenika Wagner oglasio i ruski predsjednik Putin, makar uporno ponavlja službeni stav Moskve: „Kad je riječ o Grupi Wagner, već sam rekao kako ruska država nema nikakve veze s tim.“ On objašnjava kako takve tvrtke „slijede komercijalne interese“ i kako „same pregovaraju, a lokalni vlastodršci ih pozivaju na državnoj razini i zahvaljuju im na pruženom učinku“, rekao je Putin na pitanje o akciji tih ruskih plaćenika u Maliju.
"Kuhar" i pukovnik na čelu
Djelovanje organizacije Wagner su istraživali i o tome snimili i dokumentarni film „Wagner, Putinova vojska iz sjene“ francuske autorice Ksenia Bolhakova i Alexandra Jousset. U filmu su razgovarali i s Maratom Gabidulinom, a i drugi sugovornici svjedoče kako ruski predsjednik govori očitu neistinu: organizacija Wagner je itekako povezana s najvišim državnim vrhom Rusije i na mnogim misijama je upravo po nalogu i u službi Kremlja. „Slanjem takvih plaćenika država štedi u kasnijem plaćanju mirovina i plaća koje bi inače morala plaćati regularnim vojnicima. A tako joj je moguće i da poginuli te jedinice jednostavno nestanu“, kažu francuske novinarke.
Glave te organizacije koja na svojim promotivnim snimkama pokazuju i portret njemačkog skladatelja Richarda Wagnera su ruski „poduzetnik“ Jevgenij Prigožin i ruski pukovnik Dmitrij Utkin. Upravo je on obožavatelj Wagnera, ali ne tek njegove glazbe: „Utkin se divi Adolfu Hitleru i nacističkom carstvu“, pišu Bolhakova i Jousset. Svoju vojnu karijeru je postigao u ruskoj vojnoj tajnoj službi GRU, a 2014. je osnovao jedinicu veterana ruskih specijalaca pod svojim Nom de Guerre – naravno; Wagner.
Ne manje važna figura je Prigožin: taj 62-godišnji Rus za kojim je raspisana i tjeralica u SAD-u, je glavna spona organizacije Wagner s Kremljem. I on potječe iz St. Peterburga, baš kao i Putin: „Bivši razbojnik koji je postao jedan od najmoćnijih ljudi Rusije je čisti proizvod podzemlja sačinjenog od milicija zaštitara, špijuna, pripadnika tajnih službi, mafijaša i bivših robijaša“. Prigožin je Putina, u vrijeme dok je ovaj radio u gradskoj upravi St. Peterburga, često ugošćavao u svom restoranu, zato i nosi nadimak „Putinov kuhar“.
„To smo sve mi, a ne vojska“
No dok je prošlost osnivača skupine Wagner tek bizarna, ona rječito svjedoči i o kriminalnoj sredini iz kojeg oni potječu. Procjenjuje se kako danas skupina Wagner raspolaže s oko 5.000 ljudi, a njihove plaće su za ruske okolnosti goleme: i Gabidulin kaže kako je mjesečno lako zarađivao i po 3.000 eura do 2019. kad je napustio tu organizaciju. Velik dio njegove knjige su svjedočanstva s bojišta kamo je bio poslan, ali su tu redovito i njegove žalopojke: o lošem naoružanju kojim su opremljeni, o greškama u zapovjedništvu, ali i odjelomice izuzetno nasilnom ponašanju nekih od njegovih najsurovijih suboraca u organizaciji Wagner.
Jedan od razloga njegovog odlaska i sadašnjeg svjedočanstva za Gabidulina je Putinov rat protiv Ukrajine, što smatra greškom. On se nikad nije htio boriti protiv „braće“ u Ukrajini. Ali u knjizi se neće naći nekakvih izjava pokajanja. On u svojoj knjizi tek želi opravdati svoju karijeru kao plaćenika, ali i traži službeno priznanje za borce tih, kako je i međunarodni izraz: PMC, Private Military Companies.
Tvrdi kako se i ruska vojska često kiti uspjesima koje su zapravo postigli plaćenici, kao što je to na primjer bilo u Siriji u borbama protiv takozvane Islamske države. Zato misli kako su oni zaslužili „mjesto u knjigama povijesti“: „Ova nova struktura u Rusiji će trebati još mnogo vremena kako bi dokazala, kako nisu okupljalište odbačenih i rulje, nego organizacija koja se sastoji od pravih profesionalaca: radnika rata“, smatra Gabidulin.
Bivši pripadnik organizacije Wagner nije jedini plaćenik na bojištima svijeta koji u to vjeruje, bez obzira na njihovu nacionalnost. Oni doista jesu često bili pripadnici specijalnih jedinica svojih vojski koje su potrošile goleme iznose za njihovu vježbu i obuku. Ali u „pravim“ vojskama i osobito jedinicama specijalaca redovito ne vlada visoko mišljenje čak niti o njihovim vojnim sposobnostima. Ako su možda nekad i bili dobri vojnici, bez svakodnevne vježbe i prije svega discipline, sad su tek to što jesu: plaćenici.
Foto:SlobodnaBosna.ba
