U svojim strateškim vanjskopolitičkim dokumentima BiH ima dva cilja, a to su pridruživanje NATO savezu i EU. Pridruživanje NATO savezu i EU je proces koji je povezan i kompatibilan. Oba cilja imaju istu svrhu, a to je priključivanje naše zemlje porodici demokratskih zemalja u kojima su zagarantirani njegovanje i omogućavanje sloboda, pravna sigurnost, ljudska prava i ekonomski prosperitet.
Najteža poglavlja
U pristupnom periodu i pregovorima sa EU naša zemlja će morati otvoriti mnoga poglavlja, a jedan dio tih poglavlja upravo predstavlja ono o čemu se pregovara sa NATO-om.
U decembru 2018. godine ministri vanjskih poslova NATO zemalja su odlučili da BiH može poslati svoj prvi godišnji nacionalni plan (ANP) i na taj način aktivirati Akcioni plan za članstvo (MAP). Nažalost, u tom trenutku se počelo s politiziranjem, problematiziranjem i pojavom oprečnih stavova o putu ka NATO-u, dok još sve političke elite izjavljuju da su za EU.
Mislim da je potrebno da shvate da je put ka NATO-u jednako važan i da sigurno olakšava i vodi do EU.
Podnošenjem ANP-a u biti se otvaraju najteža poglavlja koja ćemo morati reformirati i riješiti u procesu pristupanja EU. ANP sadrži ne samo odredbe i reforme koje se odnose na odbranu i sigurnosti nego i političke, ekonomske i pravne aspekte koje trebamo poboljšati. Nakon podnošenja ANP-a, zemlje NATO-a će dati određene preporuke i savjete našoj zemlji u političkom i tehničkom smislu.
Jačanje naše sigurnosti, vladavine prava, borbe protiv korupcije, osiguravanje ljudskih prava, medijskih sloboda predstavlja dugotrajan proces poboljšanja našeg društva kroz razne reforme koje su nam potrebne.
No, ovaj proces reformi možemo riješti ne čekajući da dobijemo kandidatski status EU, nego sada i odmah, jednostavnim slanjem našeg prvog nacionalnog godišnjeg plana.
Zemlje iz okruženja su imale različita iskustva na putu ka NATO-u, no sigurno je da je javnost u ovim zemljama bila polarizirana i da su mnogi građani bili protiv ulaska u NATO savez. Istraživanja su pokazala da je prije deset godina podrška stanovnika Crne Gore za članstvo u NATO-u bila s vrlo tijesnom razlikom, od svega jedan posto za NATO.
Međutim, vremenom je podrška za članstvo rasla. Do rasta podrške došlo je zahvaljujući intenzivnijoj kampanji crnogorske vlade, a NATO integracije su i kao tema postale više zastupljene u crnogorskim medijima i političkim dijalozima u kojima se raspravljalo o prednostima i manama članstva u NATO-u.
Emotivni argumenti su vrlo moćni i oni su poprilično korišteni u kampanji protiv NATO-a. U Crnoj Gori je postojao značajan broj građana koji su imali snažnu emociju protiv učlanjenja u NATO, upravo zbog bombardiranja 1999. godine. NATO-ovo bombardiranje Crne Gore odnijelo je sedam života, od kojih troje djece.
Ekonomska korist
Jedni su vodili kampanju da je NATO sinonim za nesreću, okupaciju, pogibiju nevinih žrtava, dok su zagovornici ideje o članstvu doživljavali i objašnjavali upravo suprotno upozoravajući i ističući da treba postati članicom Saveza koji garantira kolektivnu sigurnost. Članstvom u NATO-u obezbjeđuje se sigurnost zemlje, osigurava politička stabilnost i omogućava vlastima da se posvete društveno-ekonomskom razvoju.
Crna Gora je jedina zemlja koja je postala članica NATO saveza, a da ju je NATO prethodno bombardirao, no već sada se osjete, kako političke tako i ekonomske, dobrobiti člansta u NATO savezu.
Ovaj primjer pokazuje da mora postojati diskusija u društvu o onome što donosi NATO. Korištenje emotivnih argumanata, iako se oni mogu činiti iracionalnim, neobjektivnim i pristrasnim, nastoji se izbjeći logička kritika.
Zagovornici borbe protiv članstva u NATO-u koriste se emotivnim argumentima kako bi manipulirali građanima i ostvarivali svoje političke pozicije. Stoga, treba neprestano podsjećati građane šta je izbor: nastavak života u mračnoj prošlosti i stalnom strahu od podjela, sukoba i rata ili sveukupni napredak u boljoj budućnosti i sigurnosti koju donosi NATO.
(Autorica je zastupnica u Predstavničkom domu Parlamenta BiH i potpredsjednica SBB-a)
