Kako je za Agenciju MINA kazao Mustafa Prljača, savjetnik reisul-uleme za medije, tek s dolaskom Austro-Ugarske monarhije na ove prostore pojavila se potreba za formiranjem Islamske zajednice i imenovanjem reisul-uleme.
„Islamska zajednica kao organizirana zajednica sa svojim pravnim statusom i administrativnim ustrojem u vrijeme osmanlijske administracije nije postojala, jer je ta carevina bila uređena na islamskim principima – islam se nalazio u njenim temeljima i predstavljao izvor njenog zakonodavstva, tako da nije bilo potrebe za nekom drugom strukturom koja bi brinula o vjerskim poslovima muslimana, a tek s povlačenjem Osmanske carevine s ovih prostora i dolaskom Austro-Ugarske monarhije nametnula se potreba za osnivanjem zasebnog tijela koje bi bilo nadležno i vodilo brigu o vjerskim poslovima muslimana“, kazao je Prljača.
Odluka o imenovanju
Godine 1882. osnovan je Ulema-medžlis, kao vrhovno tijelo za vjerska pitanja, i imenovana četverica članova tog medžlisa, što se uzima kao nukleus i godina osnivanja Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
„U jesen te godine, uvažavajući zahtjeve muslimanskih prvaka, vlast je za prvog reisul-ulemu Bosne i Hercegovine imenovala Mustafu Hilmi-ef. Hadžiomerovića“, naveo je Prljača.
Hadžiomerović je rođen u Kulen Vakufu 1816. godine. Osnovno vjersko i opće obrazovanje stekao je u rodnom mjestu u mektebu. Nastavio je školovanje u medresama, kratko u Prijedoru, a kasnije u Sarajevu u Hanikahu Kuršumlija medrese. Potom je na školovanje otišao u Istanbul.
„U Istanbulu se zadržava 15 godina, učeći pred najvećim vjerskim učenjacima onog vremena, a onda se, s bosanskim hadžijama koje su vraćale s hodočašća u Meki, vratio u svoju zemlju. Biva imenovan muderrisom u Kuršumliji medresi, a 1856. godine i sarajevskim muftijom“, naveo je Prljača.
Na svim poslovima koje je obavljao, potvrdio se kao veoma obrazovan čovjek, vizionar.
„Nije žalio sebe u realizaciji zadanih ciljeva. Sve to, kao i njegov velik utjecaj u narodu i među ulemom, te očevidna kompetentnost, naročito u pogledu poznavanja islamskih vjerskih propisa, dovelo ga je upravo na najvišu vjersku funkciju“, naglasio je Prljača.
Na položaju reisul-uleme ostao je do 1893. godine, kada je podnio ostavku i otišao u penziju.
Na ahiret je preselio u nedjelju 10. februara 1895. godine, a sutradan, 11. februara, uz prisustvo, navodi se, „svijeta različitih vjera“, klanjana mu je dženaza pred Gazi Husrev-begovom džamijom u Sarajevu. Ukopan je na mezaristanu na Grlića brdu.
