Predsjednik je došao na njegovo insistiranje da lično čestita navjeću pobjedu gračaničkim boracima, koja je izvojevana 7. oktobra 1994. godine, kada je Vis osloobođen za nekoliko sati, briljantno izvedenom akcijom uz minimalne gubitke.
Danas kota Vis zajedno sa Sijedim kršom predstavlja veliku i poznatu turističku destinaciju u kojoj se ističe 13 armirano-betoskih zemunica koje je bivša JNA duboko pod zemljom gradila prije agresije na BiH, za „obranu od unutrašnjeg i spoljnog neprijatelja“. Ustvari za planiranu agresiju na međunarodno priznatu državu BiH.
Kada smo tok 19. oktobra u prijepodnevni satima krenuli ka Visu, neprijatelj je sa položaja Skipovca, počeo bjesomučno granatiranje Visa i okoline. Savjetovao sam predsjedniku da je opasno da idemo na plato Visa, ali on nije htio ni da čuje. Uskom stazom, jer je područe bilo minirano, stigli smo na najvišu tačku i tada nam je predsjednik čestitao i pitao kako smo neprijatelja istjerali iz zemunica, te sa visoke i opasne kote. Bio je oduševljen, a onda je i granatiranje stalo. Predsjednik je ušao u jednu od armirano-betonskih zemunica, koje su mogle izdržati pola kilotone atomskog udara, sa ventilacijama, vratima teškim jedne tone, okranute na sve strane. Nije mu bilo jasno kako smo osvojili ovo uporište, sa koga je neprijatelj kontrolisao dio sjeveroistočne Bosne i dio Posavine – sjeća se brigadir Osman Puškar, koji je komandovao oslobađenje Visa, piše Avaz.
