Brak je od mog sunneta. Ko ne bude prakticirao moj sunnet, meni ne pripada! Ženite se, jer ću se ja ponositi brojnošću svoga ummeta nad drugim! Ko bude imao mogućnosti – neka stupi u brak, a ko ne bude – neka posti, jer mu je post štit! (Ibn Madže)
Uzvišeni Allah je sve stvorio u paru. Stvorio je muškarce i žene da se međusobno smire jedno uz drugo i da budu cjeloživotna podrška jedno drugom, a brak je učinio stubom ljudskog društva i zajednice.
Izbor supružnika je veoma bitan. Poslanik zbog toga kaže: Četiri stvari čine čovjeka sretnim: dobra žena, komforan stan, dobar susjed i udobno prevozno sredstvo, a nesretnim ga čine: loša žena, tijesan stan, loš susjed i neudobno prevozno sredstvo. (Hakim, Bejheki)
Bitno je da naš budući partner bude vjernik:
Žena se uzima zbog četiri stvari: zbog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere. Oženi vjernicu, blagoslovljen bio! (Buhari, Muslim)
Ovo isto se odnosi i na muškarce. I oni se biraju zbog svoje vjere, poštenja i lijepog ponašanja koje bi svaki vjernik trebao sa sobom da posjeduje.
Najbolji način dokazivanja ozbiljnosti nečije veze jeste zaruka. Od muslimana se traži da poštuju tuđu čast, dostojanstvo i ljudskost, stoga kod muslimana nema prijebračnih fizičkih i tjelesnih kontakata, upravo da bi mladići i djevojke bili sačuvani svih mogućih negativnih posljedica koje slobodan predbračni kontakt može da proizvede.
Zabranjeno je zaručiti djevojku koja je već zaručena. Kad je u pitanju čin vjenčanja najbitnija stvar prilikom sklapanja braka jeste da muškarac ponudi ženi brak a ona to prihvati. To moraju čuti dva svjedoka, kako bi, u slučaju bilo kakvog nesporazuma, mogli potvrditi da su njih dvoje već vjenčani. Djevojka treba dobiti dozvolu roditelja ili staratelja. To mišljenje zastupaju svi pravnici, izuzev Ebu Hanife. Lijepo bi bilo da vjenčanje bude petkom, uoči petka, ili na Bajram, kako se to prenosi od prvih generacija muslimana.
Poželjno je da brak bude u mjesecu ševvalu. Kod muslimana prilikom sklapanja braka ugovara se mehr, odnosno vjenčani dar koji je muž dužan dati ženi tim povodom.
Preporučuje se da muslimani oglase sklapanje braka. Neki od alima preporučuju da se tom prilikom proslavi uz upotrebu defa i pristojnim veselim pjesmama, a drugi smatraju da se to oglašavanje postiže pričanjem o sklopljenom braku i širenju vijesti da su ti i ti mladenci stupili u bračne vode. Oglašavanjem braka mladenci se čuvaju od eventualnog ogovaranja i potvaranja, koje bi se moglo desiti od strane ljudi ako mladence budu viđali stalno zajedno, a ne znaju da su isti već u braku.
Sunnet je, povodom vjenčanja, napraviti velimu, odnosno svadbenu svečanost, na kojoj će se počastiti rodbina, prijatelji i ostali gosti.
Muslimani na svoje svadbene svečanosti istodobno pozivaju i imućne i siromašne. Ne pravi se u tom pogledu nikakva razlika.
Onaj ko bude pozvan na svadbu dužan se odazvati, ukoliko na njoj neće biti nekih nedoličnih i nedozvoljenih stvari.
Nakon vjenčanja preporučljivo je mladencima čestitati riječima: Barekellahu lekum ve bareke ‘alejkum ve džeme’a bejnekuma fil-hajri! /Neka vas Allah obaspe berićetom, neka vas blagoslovi i neka vas sastavi u svakom dobru!/ (Tirmizi)
Allahumme barik lehum ve barik ‘alejhim! /Allahu moj, podari im berićet i blagoslovi ih!/ (Ibn Madže)
Lijepo je da supružnici prve bračne noći zajednički klanjaju dva rekata nafile, te da nakon toga suprug stavi ruku na čelo svoje izabranice, prouči bismillu, te izgovori: Allahu moj, daj mi od nje dobro, ono dobro sa kojim si je Ti stvorio, a sačuvaj me njenog zla, onoga zla sa kojim si je Ti stvorio!
Dužnost je muža da posebice prvu bračnu noć bude pažljiv i nježan prema svojoj saputnici, te da je počasti nečim lijepim od hrane ili pića i da napravi opuštajući ambijent. Supružnici ne prilaze jedni drugima bez potrebne predigre, kako se to i navodi u Ihja‘u, poznatom djelu imama Gazalije. Preporučuje se da supružnici lijepo razgovaraju, te se međusobno počaste poljupcima i potrebnom nježnošću prije samog intimnog čina.
Preporučeno je prije odnosa izgovoriti: Bismillah! Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezaktena! /U ime Allaha. Allahu moj, udalji šejtana od nas i od onoga što si Ti dao da se zametne!/ (Buhari, Muslim)
Zabranjen je intimni odnos u stražnjicu. Obaveza je supružnika da se okupaju nakon intimnog odnosa na slijedeći način: Oprati ruke i spolni organ, zatim izaprati usta, grlo i nos, uzeti abdest kao za namaz, a zatim oprati cijelo tijelo da nigdje suho ne ostane.
Ako osoba koja ima intimni odnos želi da ga ponovi ili pak nije u mogućnosti da se odmah okupa, a želi da spava i jede, uzet će abdest, pa će ponovo općiti, odnosno spavati i jesti, a poslije će se okupati.
Dozvoljeno je ejakulirati van ženskog spolnog organa prilikom intimnog odnosa, kako bi se spriječilo začeće.
Muslimanima nije dozvoljeno prenositi i pričati drugima o detaljima svoje intime.
Suprug je dužan da ima lijep odnos prema svojoj supruzi, da je poštuje, voli i uvažava.
Musliman supružnik ima maksimalno razumijevanje spram potreba svoje supruge, a i obratno. Niko nikoga ne odbija u bračnoj postelji. Igra i zabava sa supružnikom je poželjan i dozvoljen hobi u islamu. To se spominje u jednoj hadiskoj predaji koju bilježi Taberani a u kojoj se kaže da će čovjek biti nagrađen za tri vrste hobija: podučavanje plivanju, dresiranje konja, te igra i zabava sa supružnikom.
Musliman pomaže u poslovima svojoj supruzi, osigurava joj opskrbu, hrani je, izdržava i odijeva. Ako muslimana katkad fascinira izgledom ili šarmom neka druga žena, pa prema njoj osjeti neku vrstu želje i pohote, dužan je što prije otići svojoj supruzi i ispuniti svoju potrebu s njom. O tome Muhammed a.s. kaže: Ako nekog od vas fascinira neka žena, pa se nešto rodi u njegovom srcu, neka se približi svojoj supruzi i neka to nadoknadi s njom, jer će mu to odagnati ono što se u njemu rodilo! (Muslim, Tirmizi)
Muslimanka je dužna da prema svom mužu bude pokorna, poslušna i zahvalna. Poslanik a.s. obećava Džennet onoj ženi koja bude izvršavala svoje islamske dužnosti, te bude poslušna i odana svom mužu. Njoj će se na ahiretu kazati: Uđi u Džennet, na koja god vrata želiš! (Ibn Hibban)
Žena bdije nad svojom kućom i djecom i čuva svoje dostojanstvo i mužev imetak. Ona ne pušta u kuću nikoga bez dozvole muža niti posti bez njegove dozvole.
