Promocija knjige „Svjedoci zla“ u Donjem Vakufu

Pod motom „Istina je dostižna“, a u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture (BZK) „Preporod“, u petak, 1. februara 2019. godine, sa početkom u 18.30 sati, u Domu kulture u Donjem Vakufu bit će održana promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Vele.

Nakon Mostara, Gornjeg Vakufa, Stoca, Jablanice, Kaknja i Sarajeva, večer u Donjem Vakufu predstavlja nastavak serijala promocija djela koje je pobudilo veliki interes bosanskohercegovačke javnosti.

I ova, kao i prethodne promocije, posvećena je prvoj godišnjici presude u slučaju „Prlić i ostali“, a govoriti o ovoj knjizi danas čini se posebno važnim zbog sve očitije reafirmacije istih onih politika koje su prije četvrt stoljeća imale za cilj podjelu Bosne i Hercegovine. Ali, nažalost, i retorike koja imaja za cilj negaciju i satanizaciju značajnog dijela bosanskohercegovačke populacije.  

Promocija u Donjem Vakufu je posebno značajna zbog velikog doprinosa kojeg su borci Armije RBiH iz tog gradića pružili agresorima iz Republike Hrvatske na širim prostorima Gornjeg Vakufa.

„Svjedoci zla“, hronološkim slijedom, od nalogodavaca do izvršilaca, prate otvorenu agresiju vojske Republike Hrvatske i zločine Hrvatskog vijeća odbrane počinjene tokom rata na prostoru takozvane Republike Herceg-Bosne, što je konačno rezultiralo drugostepenom presudom na Međunarodnom sudu pravde u Hagu u slučaju „Prlić i ostali“.

Agić i Vele izvještajima „sa lica mjesta“ tretiraju najznačajnije, može se reći, ključne događaje, iz tog perioda bilo da je riječ o događajima sa prvih linija odbrane ili da je riječ o razgovorima sa svjedocima neposredno nakon davanja iskaza pred nadležnim sudskim instancama. 

Sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine.  U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne. Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.

Tekstovi koji u pravilu obiluju nepobitnim činjenicama pisani su u kraćoj izvještajnoj formi. U njima je primjetan obzir prema čitateljima koji i sami imaju iskustva iz perioda rata, i stoga su se suzdržavali od dužih i ličnih komentara na same činjenice.

Najduža poglavlja posvećena su ispovijestima vojnika koji su na tlo Bosne i Hercegovine poslani iz Republike Hrvatske i slučaj svirepe likvidacije oficira i vojnika IV korpusa iz zgrade „Vranica“ u Mostaru, koji još uvijek čeka svoj konačan epilog.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Penzionisani mostarski muefija Seid ef. Smajkić napisao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.

Uz ratni intervju sa legendarnim komandantom, rahmetli Arifom Pašalićem, te podsjećanje na ranije razgovore sa pokojnim fra Lukom Markešićem i dr. Ivom Bancem, u knjizi govore bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, advokat Ante Nobilo, glavni haški tužilac Serge Brammertz, fra Ivo Marković, historičar Tvrtko Jakovina, komunikolog i autor knjige „HVO u Sarajevu“ dr. Marijo Pejić, ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, Ivica Jeger, vojnik HV-a koji je ratovao u Gornjem Vakufu...