Najavljena Konvencija Kruga 99 pod sloganom "Bosna je naša-Bosanska", svojevrsna reakcija na zaključke "svesrpskog sabora", samo će pomoći predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku da u srpskoj javnosti umanji vidljivost, nedavno od OHR-a, izgubljene političke bitke.
Centralni skup, koji predstavlja inicijativu da se na "transparentan i patriotski način" iskaže otpor daljem urušavanju BiH, okupit će nevladine organizacije, predstavnike akademske zajednice i "državotvotnih" političkih stranaka. Međutim, tu neće biti kraj, jer će se slični skupovi održati u gradovima širom Bosne i Hercegovine.
"Konvencija treba da izrazi postignuto državotvorno, opštenarodno političkog jedinstva o temeljnim pitanjima suvereniteta bosanske države u datim historijskim okolnostima. A posebno u kontekstu 'Deklaracije svesrpskog sabora' i drugih doktrina podjela i hegemonije nad Bosnom i Hercegovinom", rekao je Adil Kulenović, predsjednik Organizacionog odbora.
Samo korištenje pojma "državatvorne" stranke, neminovno će sve one stranke, čiji predstavnici odbiju sudjelovanje, označiti nedržavotvornim, što je upravo suprotno od intencije organizatora.
Novi je to pokušaj da se simulira političko jedinstvo bosanskog političkog faktora koje u praksi nikad nije postojalo, pa to neće promijeniti ni organizatori ovog.
Istina, iako je u pitanju svojevrsni odgovor na "svesrpski sabor" okupljanje nije ekvivalentno istom, jer skup nije baziran na okupljanju Bošnjaka regiona ili Bosne i Hercegovine, već, sudeći po saopćenju, građana, bez obzira na etnički predznak, koji se identifikuju sa državom.
Međutim, on kao takav nije ništa manje pogrešan u kontekstu trenutnih procesa u BiH i regionu jer ih zanemaruje. Bit će neminovno promatran kroz atmosferu koju je kreirao svesrpski sabor, nacionalnog okupljanja, što je i cilj srpske politike, bez obzira šta tvrdili organizatori.
Na prvom mjestu Konvencija Kruga 99 će u konačnici pomoći samo Miloradu Dodiku da u srpskoj javnosti umanji vidljivost izgubljene političke bitke protiv institucija BiH i OHR-a koju je sam otvorio podižući ljestvicu tako visoko, nakon godina prijetnji secesijom, da je "balon" jednostavno pukao.
Dodik je nakon najave da će provesti lokalne izbore u skladu sa izbornim zakonom entiteta, brišući ovlasti državne Centralne izbore komisije (praktično napraviti korak ka secesiji), prihvatio da izađe na izbore po novim pravilima koje je nametnuo Christian Schmidt i doživio neupitno značajan politički udarac.
Uz sve to usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a dodatno ga je poljuljala, jer je umjesto najavljenog otpočinjanja "procesa osamostaljenja" Dodik prihvatio zakone koji su ojačali državne institucije.
Međutim, Dodik je prekaljen u stvaranju psihotične atmosfere u društvu, pa je već ranije sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem osmislio "svesrpski sabor", svjestan da ne može ispuniti obećanje, a onda je sve to dodatno začinio najavom promjene imena Srebrenice. Međutim, zaključci "svesrpskog sabora" nisu ništa ono što Beograd i Banja Luka, u većoj ili manjoj mjeri, ne pokušavaju ostvariti godinama, niti potvrđuju da je u tom smjeru postignut uspjeh.
Patetični odgovor na rezultate glasanja o Rezoluciji brojanjem glasova za, protiv i sudržan, iako je je ista usvojena, unaprijed je osmišljen plan "kontrole štete" u smislu Dodikove reputacije, jer upravo je on najavio početak "procesa osamostaljenja", koji nije u stanju provesti, s obzirom da ga provodi dvije decenije bezuspješno.
Ne počinjete proces osamostaljenja entiteta tako što prihvatite zakone koji ojačaju državu od koje se otcjepljujete. Sve je ličilo na skeč u Nadrealistima gdje političari uoči najavljenog štrajka glađu pojedu po sendvič.
To ne znači da je Dodik odustao od secesije, ali je nakon velikih obećanja pa reteriranja pokazao slabost. Svaka buduća najava secesije, pa čak i formalno proglašenje iste (uz propratne zakone) bez praktične implementacije na terenu, gdje bi sigurnosne institucije RS ulazile u sukob sa državnim, neće biti shvaćeno u toj mjeri ozbiljno da bi neko Dodiku davao koncesije.
S druge strane Konvencija Kruga 99, načinom na koji je obrazložen razlog okupljanja, u smislu reakcije na "svesrpsko okupljanje", predstavlja politiku Dodika uspješnom u smjeru "procesa osamostaljenja", iako to nije slučaj jer je on, upravo suprotno, doživio neuspjeh.
S tim u vezi sve što učesnici najavljenog skupa žele predložiti kao riješenje krize, koja i dalje traje, mogli su i mogu pojedinačno ili zajedno i bez pompeznih najava.
Nesumnjivo je korisno društvu i državi da su različiti segmenti društva u stanju proizvesti nove ideje, odgovore, pravce djelovanja na srpski secesionizam, destruktivne politike ili druge pokušaje slabljenja države. Međutim, one neće biti ništa značajnije ako ih se predstavi pompezno kroz navodnu izgradnju jedinstvenog stava i to kao odgovor na suštinski Dodikov poraz. Ako su najavljeni odgovori tako kvalitetni i praktično primjenjivi, ne sumnjamo da će građani prepoznati njihovu važnost i značaj.
