Piše: Faruk Vele
Kraljević je tako odgovorio na početak realizacije planove za realiziranje dogovora Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića iz 1991. godine, odnosno kasnije dogovore Mate Bobana i Radovana Karadžića iz Graza, o, de facto, podjeli BiH.
Zločin kod Kruševa
Kraljević će Proglastri dana kasnije platiti svojim životom, u nikada do kraja rasvijetlenom atentatu 9. avgusta 1992. godine u Kruševu kod Mostara!
“Poručujemo svim građanima BiH, pogotovo Hrvatima i Muslimanima, da ne uzimaju u obzir izjave i dogovore Mate Bobana i Radovana Karadžića. Niti jedan, niti drugi, ne govore u ime Hrvata i Muslimana. Oni ne govore o onom što žele Hrvati i Muslimani. Nema podijele BiH“, poručio je Kraljević tada.
Možemo, dodao je, i hoćemo sačuvati BH za sve nas, nećemo ostaviti naš narod na cjedilu.
„Ili ćemo svi izginuti, ili ćemo svi biti slobodni. Mi nismo spremni za izdaju. Radovan Karadžić je ubojica hrvatskog i muslimanskog naroda, a Mate Boban ne može i nema pravo zastupati odnosno odvoditi Hrvate i Muslimane BiH u propast“, naveo je, te podvukao:
„Bosnu i Hercegovinu štiti i štitit će HOS i TO BiH. Bosna i Hercegovina je razrušena, narod je raseljen, ali pobjeda je naša. Pozivamo HVO da se stavi pod našu komandu, tj. pod komandu HOS-a, te da u suradniji s TO BH oslobodimo BiH na sreću svih naroda. Izbacimo ljude mračne prošlosti i sumnjive sadašnjosti iz sastava obrambenih postrojbi BH. Pošaljimo ih njihovim kućama i držimo na oku, radi se o našoj sudbini. Imamo priliku, ali samo jednu.”
I zaista su izginuli... Pored Kraljevića ubijeno je i njegovih osam saboraca, i Bošnjaka i Hrvata: Gordan Čuljak, Šahdo Delić, Ivan Granić, Rasim Krasnići, Osman Maksić, Mario Medić, Vinko Primorac i Marko Stjepanović.
Bez obzira na prošlost Kraljevića, koja nedvosmisleno jeste bila vezana sa ustaškim pokretom, njegove namjere prema odbrani države BiH, za razliku od HVO i projekta tzv. Herceg-Bosne, bile su iskrene.
Politika HOS-a i Kraljevića bila je usmjerena na odbranu BiH od agresije i u tome je iskreno sarađivao i sa TOBiH i kasnije Armijom RBiH, dok je u isto vrijeme u hrvatskoj politici, i u Zagrebu i u Grudama, sazrijevalo uvjerenje da su Armija RBiH i Bošnjaci slabi i da treba ispuniti „hrvatski perec“ okupacijom dijelova naše zemlje.
HOS BiH je u ljeto 1992. godine dostigao zavidnu jačinu, a nakon oslobađanja Mostara, snage HOS BiH, u kojima se pored Hrvata borio i dobar dio Bošnjaka, izvršile su prodor do Stoca, a 6. augusta, zauzele i dijelove općine Trebinje.
Agresivnoj politici čiji su eksponenti bili Franjo Tuđmani i Gojko Šušak, a koji su smatrali da je zalud uzimati „cijelu BiH ako u njoj žive Bošnjaci i Srbi“, kako je govorio Tuđman, smeta pozicija Kraljevića. Smatrali su da treba uzeti dijelove naše zemlje i etnički ih očistiti.
Tim prije jer su već vođeni pregovori Karadžića i Mate Bobana u kojem je dogovarana podjela BiH, na tragu ranijih razgovora Tuđmana i Slobodana Miloševića u Karađorđevu i Tikvešu. Takva politika je odlično funkcionirala, i HOS je, kao i Armija RBiH, bio smetnja.
Hrvatski političar, drugi predsjednik Vlade Republike Hrvatske te bivši visokopozicionirani obavještajac, Josip Manolić, izjavio je u jednom intervjuu prije dvije godine kako je ubistvo Kraljevića naredio sam Gojko Šušak, ministar odbrane RH, a uz blagoslov samog Tuđmana, što je samo potvrda onog što se odavno naslućivalo u javnosti.
Inače, ubistvo Kraljevića i njegovih saboraca, a pod izgovorom „nesretnog slučaja“, izveli su pripadnici snaga ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute. Svi pripadnici HOS-a su ubijeni, tijela sklolnjena s lica mjesta, a izjave o zločinu uzete tek u oktobru iste godine!
Dovoljno govori činjenica da je, prema dokumentima, uviđaj trajao bukvalno minut i po!?
Ispaljeno 200 metaka
Na osam ljudi, koji su se, zanimljivo, vraćali s pregovora sa HVO-om, ispaljeno je više od 200 metaka. Vozilo je potpuno izrešetano, a pucalo se s 30 metara, i iz zaklona...
Sve to govori da se radilo o sačekuši čiji je jedini cilj bio da niko ne preživi! Smrt Kraljevića samo je jedan od nastojanja da se iz hrvatske politike i HVO-a uklone svi oni koji nisu željeli sukob sa Armijom RBiH i Bošnjacima.
Na sličan način je u navodnoj zasjedi stradao je i ugledni profesor Zvonimir Fontana iz Gornjeg Vakufa. Taj gradić u srednjoj Bosni će kasnije postati ključna meta velikohrvatske politike i agresije zbog važnog koridora prema Hercegovini, a u cilju stvaranja tzv. "Herceg-Bosne".
Blaž Kraljević rođen je 17. septembra 1947. godine, u mjestu Lisice, blizu Ljubuškog. Politički aktivista u iseljeništvu je bio od 1967. godine. Po dolasku iz imigracije u Hercegovinu, krajem 1991., postao je šef promidžbe Hrvatske stranke prava, odnosno ogranka HSP-a za BiH, a 15. januara 1991. godine, imenovan je zapovjednikom ratnog stožera HOS-a za Hercegovinu, sa činom pukovnika HOS-a.
