Kad upišete fakultet koji ste htjeli, imate osjećaj da je cijeli svijet pred vama. Kad sam upisala Filozofski u Zagrebu, znala sam po pričama da je to otvoren fakultet na kojem su drugi i drugačiji prihvaćeni, da je liberalan i da studenti imaju svoj glas.
Sjetimo se samo 2009. i blokade fakulteta zbog pokušaja uvođenja plaćanja pune školarine. Iz tih priča ništa nije dalo naslutiti da na tome mojem liberalnom fakultetu rade i predatori, mizogini bahati muškarci koji sebe smatraju bogovima i koji će svoju poziciju iskoristiti kako bi dobili ono što žele. No svako malo su isplivavale nove priče, postajale su javnim tajnama, pričalo se o tim profesorima po studentskom klubu, na kavama, tulumima... Ja sam imala sreću da nisam doživjela fizički napad. Isto tako, imala sam nesreću čuti komentare na svoj račun od kojih bih se naježila, razljutila, povraćalo mi se, imala sam tu nesreću da me profesor pokušava ispipati. Izbjegavala sam tog profesora koliko sam mogla.
Za tog profesora se znalo da voli mlade djevojke u suknjama i da je prije inzistirao da takve dolaze na ispit. Na Filozofskom nije neobično da se zakaže ispit u 10 ujutro pa čekate ispred učionice ili kabineta satima i svejedno ne dođete na red. Upisivanje ocjene je trajalo cijeli dan. Taj predmet sam položila pismenim ispitom i došla sam na upis ocjene. Kao i obično, na odsjeku je bilo 50 studenata, svi zbog jednog profesora. Kad sam napokon došla na red, u kabinetu su bili profesor i još dvojica kolega. Pozdravila sam, profesor me odmjerio od glave do pete i napravio grimasu, nakon koje je uslijedio komentar:
- Kolegice, zašto skrivate noge pod tim hlačama?
Ignorirala sam to koliko sam mogla i dala mu svoj indeks. Kolege su samo pogledali u pod, i njima je bilo neugodno.
- Kolegice, zametnuo sam naočale, što ovdje piše - pitao me i pokazao na ispit.
Morala sam se približiti stolu jer je on držao prst na mojem ispitu. Čim sam se približila, kako sam ja stajala, a on je sjedio, ruku je stavio na pozadinu mojeg bedra, odmah ispod stražnjice.
Stresla sam se i ustuknula, šokirana. Što reći čovjeku koji ti je profesor, koji je cijenjen na odsjeku, rektorov prijatelj i kandidat za dekana? On se nasmijao uz komentar “kako sam splašena kao srna”. Ne znam jesu li kolege vidjele što je napravio, nikad nismo o tome pričali. U glavi mi je tutnjalo, htjela sam se izderati na njega, ali riječi nisu izlazile. Uzela sam svoj indeks i praktički pobjegla iz kabineta. Nekoliko dana kasnije kolegica me ohrabrila da sve prijavim pročelniku odsjeka. I tako, stojim ispred pročelnikova kabineta, vrtim prste, želudac mi se digao do grla. Napokon me poziva u kabinet, ja mu pričam što se dogodilo. Njegov odgovor:
- Jeste li sigurni kolegice, to su teške optužbe na račun profesora koji nas je sve zadužio.
Gledam ga u nevjerici. Skoro mi je izletjelo: “Zadužio za što, molim te?!”. Umjesto toga rekla sam da sam sigurna.
- Dobro, znate da sad kao odsjek nismo u zavidnoj situaciji, ni na fakultetu nije bajno... Pričat ću ja s njim, Vi to zadržite za sebe da ne biste imali problema - rekao je pročelnik.
Nikad mu se ništa nije dogodilo, a znam da nisam jedina. Iduće godine je držao drugi kolegij. Usred ispita je na glas govorio koja od nas izgleda kao da će dobro roditi.
Ubrzo je otišao u mirovinu, nakon čega je došao prijedlog da postane professor emeritus. Predložio ga je pročelnik odsjeka kojemu sam ga prijavila. I licemjerju nema kraja na mojem voljenom Filozofskom.
Sin tog profesora predaje na drugom odsjeku. Za njega se zna da voli plavuše. To nije nešto što bi itko trebao znati o svojem profesoru, ali eto, mi znamo. Znamo jer je to komentirao na glas, plavim kolegicama je slao poruke, pozivao ih na kave, govorio im da mu se sviđaju. Profesor, oženjen čovjek s djecom.
Za kolegu s njegova odsjeka smo sve znale kako izgleda njegov penis. Također, nešto što ne biste trebali znati o profesoru. Ali znamo jer bi čovjek došao u studentski klub, pričao sa studenticama, popio koju i nabacivao im se. Bio je neugodan i sve smo se micale od njega. Kad bi popio previše, skidao bi hlače i bokserice te mlatarao penisom po zraku. Uzoran akademski građanin, profesor na jednom fakultetu.
Ovih dana rektor je izjavio kako Sveučilište ima odličan Etički kodeks. Ja se ne bih složila s njim, jer da Sveučilište ima odličan etički kodeks, ne bi se dogodilo da jedan profesor završi nekoliko puta na Etičkom povjerenstvu jer je vikao na studentice da su drolje, kurvetine, bacao knjige na njih kad ne bi imale točan odgovor. Ne bi se dogodilo da profesor oženi studenticu.
Etički kodeks na Sveučilištu je truli i nije tu da očisti kukolje. Oni koji su na pozicijama štite te kukolje, a studentice trpe i šute, jer kad se nekome i obratiš, naiđeš na nerazumijevanje. Pita te se: “Jesi li sigurna?”. Ne znam kako možeš biti nesigurna oko toga da te profesor pokušao pipkati ili da je imao lascivne komentare.
Sveučilište u Zagrebu ima veliki problem: koruptivniji je od bilo koje stranke, bitno je tko je s kim dobar, a ako si dobar s pravim ljudima, onda možeš sve, pa i seksualno uznemiravati svoje studente.
Možeš prepisivati doktorate, potpisivati se na studentska istraživanja kao da su tvoja, skidati hlače usred studentskog kluba koji je u zgradi fakulteta, vrijeđati studentice, stavljati im ruke po tijelu. Možeš što god hoćeš jer te se bezrezervno štiti, a kad dođe pravi trenutak, ti ćeš dignuti ruku za onoga koji te čuva kad ne možeš sakriti da si obični mizogini seronja.
