Osnivač je brojnih udruženja kroz koja promovira Republiku Tursku i njene kulturno-historijske vrijednosti, a njegovo djelovanje davno je prešlo okvire Turske, pa je na naučnom i umjetničkom polju ostvario saradnju sa, kako kaže, 40 zemalja.
Među njima svakako je Bosna i Hercegovina, koju, objašnjava u intervjuu za Faktor, posmatra kao svoju domovinu, zbog čega "stvara neraskidive veze između dvije bratske zemlje".
Cijeli radni vijek ste u svijetu kulture i umjetnosti. Kako biste opisali umjetničku scenu Vaše domovine. Po čemu je specifična i posebna u odnosu na ostatak svijeta? Šta Turska može ponuditi svijetu?
Turci imaju percepciju umjetnosti koja potječe iz Turkistana (Srednja Azija) koja datira gotovo 3000 godina. Umjetnička djela Huna, Gokturaka, Ujgura, Seldžuka i Osmanlija dokaz su toga. Međutim, danas se tursko tržište savremene umjetnosti još razvija. Savremena umjetnost u Turskoj, kao i svugdje u svijetu, razvija se proporcionalno umjetničkoj percepciji zemlje. Najveći problem razvoja savremene umjetnosti naše mlade republike i trenutnog stanja naše tradicijske umjetnosti, koja datira hiljadama godina unazad je nemogućnost stvaranja vlastitog brenda. Savremena umjetnost decenijama nije bila u stanju stvoriti vlastitu samostalnu projekciju i perspektivu. Bila je pod utjecajem zapadnjačke umjetnosti. Ali danas postoje važni umjetnici koji proizvode originalna i kvalificirana djela koja se hrane vlastitom kulturom. Turska umjetnost danas općenito proizvodi vrlo lijepa djela. No, nažalost, pandemijski uvjeti ugrozili su umjetnost u Turskoj, kao i u cijelom svijetu.
Budući da se tradicionalna turska umjetnost nikada nije pretvorila u robu, sačuvala je svoju originalnost. Savremena turska umjetnost sačuvat će svoju originalnost sve dok proizvodi originalna djela, a da se ne pretvori u robu. Najvažniji aspekt koji tursku umjetnost čini posebnom je naravno da je nastala hranjenjem kulturnim kodovima. Kada turski umjetnici pronađu načine kojim će njihova originalna i kvalificirana djela učiniti brendom u globalizirajućem svijetu, naravno, dat će nevjerojatan doprinos svjetskoj umjetnosti. Turska umjetnička djela iz prošlosti pomno se čuvaju u najvažnijim svjetskim muzejima danas.
Koliko umjetnost, općenito, iz Vašeg iskustva, pomaže u spajanju svijeta. Može li umjetnost, ako joj se posvetimo, izbrisati granice, pomiriti zavađene strane, smanjiti mržnju, učiniti svijet ljepšim mjestom za život?
Umjetnost je najvažnija sila koja će uništiti terorizam i rat u svijetu. Mediji gotovo svaki dan donose najstrašnije slike terora i rata u naše domove, a nakon nekog vremena te slike počinjemo shvatati zdravo za gotovo. Umjetnost ima moć da svjedoči i rekreira postojeće na potpuno drugačiji način. Baš kao na Goyinoj slici "3. maja 1808." ili Picassovoj "Guernici".
Ove slike, koje odbijaju biti zaboravljene, koriste univerzalni jezik umjetnosti da nam prenesu brutalnost rata i očaj ljudi pri tome. S obzirom na to da su one sjećanje na ono što se dogodilo, i podsjećanje za sljedeće generacije, ponekad su najnužnije za sigurniji i mirniji svijet, i samim tim, važnost ovih djela se još bolje razumije. A ove slike zapravo prikazuju Irak, Bosnu, Palestinu, Siriju, odnosno sasvim noviju historiju. Odražavaju sadašnjost.
Jedan od najvažnijih zadataka umjetnosti je da stvara zajedničku i ujedinjujuću svijest koja je slobodna od svih vrsta diskriminirajućih stavova. Sadrži mnoge pozitivne koncepte kao što su proizvodnja i osvjetljavanje. Upravo zbog toga trebamo se skloniti u moć otpora umjetnosti, koja je u oštroj suprotnosti s nasiljem i terorizmom. Umjetnost nam ne može ponuditi recept za sreću ili promijeniti svijet, ali možemo izraziti neizrečeno, u njoj pronaći nadu i hrabrost, ispitati je i iskoristiti njenu iscjeljujuću moć.
Organizator ste brojnih simpozija, kolektivnih i pojedinačnih izložbi. Možete li uopće prebrojati koliko je umjetnika prošlo kroz Vaše programe i iz koliko svjetskih zemalja?
Do danas smo organizirali simpozije i umjetničke aktivnosti (izložbe, radionice) u Evropi, Aziji, na Bliskom Istoku i u Sjevernoj Africi. Organizirali smo naučne i umjetničke aktivnosti u Španiji, Italiji, Bjelorusiji, Sjevernoj Makedoniji, Bosni, Moldaviji (Gagauzia), Siriji, Azerbajdžanu, Rusiji, Tataristanu, Indiji, Mongoliji, Egiptu i mnogim drugim zemljama.
Svojim iskustvom mogu reći da nauka, a ponajviše umjetnost, stvaraju okruženje tolerancije koje spaja različite kulture. Okupljanje ljudi iz nauke i umjetnosti iz mnogih drugih geografskih područja svijeta također omogućuje stvaranje zajedničkih projekata. Danas organiziramo međunarodne simpozije i izložbe kao turski centar za primjenu i istraživanje za umjetnost i kulturu Univerziteta Aydın Adnan Menderes u Turskoj.
Na ovim izložbama sudjeluju umjetnici iz Bosne, Litve, Egipta, Senegala, Nizozemske, Uzbekistana, Tajvana, Hondurasa, Indonezije, Indije, Poljske i mnogih drugih zemalja. Koliko umjetnika poznajem iz koliko zemalja? Ne mogu dati tačan broj. Jer poznajem puno umjetnika. Upoznajemo te umjetnike. Prijateljstvo počinje. Zahvaljujući impresivnoj snazi umjetnosti, osigurava se okupljanje drugih naroda.
Šta kao profesor savjetujete svojim studentima, koja je najvažnija lekcija koju moraju naučiti?
Ovo uvijek govorim studentima: Nemojte pamtiti i oponašati djela. Uvijek stvarajte originalna djela. I uvijek budite inspirirani vlastitim kulturnim korijenima. Nemojte oponašati Evropu. Vaš rad postaje imitacija. I ne bi to bilo posebno, dragocjeno, lijepo djelo. I kada stvarate svoju umjetnost, ostanite originalni, ali stvarajte umjetnost iskreno. I otkrijte mirnu i punu ljubavi stranu umjetnosti. Umjetnost ujedinjuje. Molim vas, radite naporno. Čitajte puno. Istražujte puno. Postavljajte puno pitanja. Posjetite mnogo muzeja i umjetničkih galerija.
Spominjali ste da ste dolazili i u Bosnu. Kakva su Vaša iskustva u našoj zemlji, šta Vam se posebno dopalo?
Bio sam u Bosni 3-4 puta. Godine 2014. održali smo zajednički simpozij i umjetničku izložbu s Internacionalnim univerzitetom (IUS) u Sarajevu. Prisustvovao sam i drugim umjetničkim i naučnim skupovima u Bosni. Bosnu volim i u turističkom smislu. Baščaršija, Gazi Husrev-begova džamija, Kovači, gdje je mezar mudrog predsjednika Alije Izetbegovića su mi jako važni. Alijin mezar je sada ljepši. I jako je lijepo popeti se na Kovače i gledati panoramski pogled na Sarajevo sa Žute tabije. Imamo zajedničke historijske i kulturne veze. Pada mi na pamet Osmansko carstvo. Bosanci su jako dragi ljudi. Naravno, jako su dobri i ćevapi i kafa. Nikad se ne osjećam kao turist, kao stranac u Bosni. Osjećam se kao Bosanac. Ali posljednji put kad sam bio, izgubio sam mobitel dok sam pio kafu na Baščaršiji.
Poznajete li bosansku umjetničku scenu i ako da, kojeg umjetnika cijenite?
U Turskoj ima ljudi bošnjačkog porijekla i sjajnih umjetnika. Sviđaju mi se radovi Mersada Berbera. Ali jako, jako volim djela rahmetli Nesima Tahirovića. Tahirović je veliki umjetnik.
Kako BiH i Turska mogu učvrstiti svoje odnose kroz kulturu i umjetnost?
Bosna i Hercegovina i Turska imaju zajedničke historijske i kulturne veze. Mi Turci uvijek dijelimo radost i tugu Bosne. Bosance vidimo kao sebe. U Bosni ima mnogo turskih djela. Bosanci i Turci su u historiji uvijek živjeli kao braća. Nadam se da će bosanski umjetnici više učestvovati na našim izložbama. A kada pandemija prođe, možemo održati zajedničke izložbe i radionice u Bosni i Turskoj. Jer Balkan je važan za svijet. A Bosanci su naša braća i prijatelji na Balkanu. Naši odnosi moraju biti jači.
Šta je za Vas sve ove godine bila pokretačka snaga, kako biste opisali svoj uspjeh?
Mogu li biti uspješan umjetnik i akademik? Ne znam, ali napisao sam više od 800 članaka, knjiga, radova. Učestvovao sam na oko 350 grupnih izložbi. Otvorio sam 25 samostalnih izložbi. Ja sam dizajner tekstila. Proputovao sam mnoge različite zemlje svijeta. Učestvovao sam na simpozijima i izložbama. Uvijek sam nosio mir, toleranciju i dobre osjećaje o svojoj zemlji sa svojim uvjerenjima. Uvijek sam volio univerzalnu umjetnost i nauku. Umjetnik ne bi trebao ostati podalje od vlastite kulture i nacionalne kulture. Uvijek sam se u svojim radovima trudio biti inspiriran vlastitim kulturnim vrijednostima. Rođen sam u Konji, u gradu Mevlane i Nasrudina Hodže. Svoju pokretačku snagu u svom radu uvijek sam uzimao iz svog moralnog duga prema svojoj naciji koja je odgojila mene i moju vjeru u Boga. Jer vjerujem da je rad i proizvodnja također veliko obožavanje. Kao što je Thomas Carlyle rekao: "Rad je plemenit rad".
