Čovjek je ono što od sebe čini, rekao je poznati francuski filozof, međutim u bosanskohercegovačkom paradoksu, naših 30 veličanstvenih su ono što OD NAS ČINE!
Umjesto da se bave stvaranjem uvjeta za razvoj i bolji život građana Unsko-sanskog kantona, da održavaju sjednice, ako treba i 10 puta mjesečno, da raspravljaju o tome kako stvoriti jedno radno mjesto, a da ne kažemo 100 ili 1000 (pa i 100 hiljada!), naših 30, svojim tačkastim znanjem i bahatošću rizikuju da izgube još dodatnih 52 radna mjesta.
Šta se događa?
Prije nešto više od godinu dana Skupština USK usvojila je Zakon o šumama (Sl.glasnik USK 16/16) u kojem je naloženo da se 52 čuvara Unsko-sanskih šuma koji su zaposleni u Kantonalnoj upravi za šumarstvo (KUŠ) na poslovima neposredne zaštite šuma (lugari) prebaci iz KUŠ-a u Šumsko privredno društvo USK (ŠPD USK). Za taj transfer trebale su ŠPD pripremiti ''teren'' na način da pripreme propise i rasporede ovih 52 uposlenika, u skladu sa njihovom stručnom spremom, na iste ili nove poslove, uz napomenu da oni pri tom transferu gube status državnih namještenika. ŠPD USK imao je obavezu da to uradi u roku od 6 mjeseci. Kako to nisu uradili, Skupština USK im je izmjenom tog istog zakona produžila rok na 12 mjeseci (odobrila im je još šest mjeseci). Kako ni u tom roku ''teren'' nije pripremljen, krajem 2017. godine ministar Polimanec, da bi ispoštovao zakon, bio je prisiljen donijeti rješenja o otkazu za 52 čuvara naših šuma, bez prava na otpremninu.
Tako su se 52 čuvara naših šuma našla ''na ulici'', a mi smo ostali bez čuvara Unsko-sanskih šuma!!
Međutim, zna i ministar šta je uradio pa je sad u postupku priprema novih rješenja da se tih istih 52 hranitelja porodice vrati natrag u KUŠ, ali samo na novih 6 mjeseci dok se ŠPD ne pripremi da ih preuzme. To je ovih dana i urađeno. Koga briga što taj 52 čovjeka sada “sjede na iglama” i ne znaju šta će se dogoditi, hoće li zadržati posao ili ostati bez njega.
Hajde sad da malo zakompliciramo.
Kako postoje državne i privatne šume, novim zakonom je definirano da se neposredna zaštita državnih šuma (lugari) prebaci u ŠPD USK, a da se neposredna zaštita privatnih šuma zadrži u KUŠ, tako će KUŠ trebati primiti novih 24 radnika na ove poslove, nakon što otpusti 52 čovjeka sa ovih poslova. Pri tom, iako je zakon ''naredio'' da se ovih 52 lugara prime u ŠPD bez javnog konkursa, pitanje je hoće li ŠPD pripremiti propise za njihov prijem ili će za 6 mjeseci ovi ljudi ponovo doživjeti isti šok!
Pa kažu ''umro mlad''!!! Ode iz države!!
Da situacija bude gora, u Federalnom parlamentu je na čekanju novi Zakon o šumama, kojim se neposredna zaštita šuma zadržava u nadležnosti korisnika šuma (u našem slučaju ŠPD USK), i prema kojem ŠPD USK nije u obavezi preuzeti lugare iz Kantonalne uprave za šumarstvo.
Ko će prvi uraditi svoj posao?
Hoće li prije stupiti na snagu federalni zakon, pa će naši lugari ostati bez posla,ili će ŠPD USK pripremiti propise i primiti ova 52 čovjeka na radno mjesto?
Da li će se agonija lugara produžiti na novih 6 mjeseci? Da li skupštinski zastupnici USK uopće razmišljaju kako će zaštiti ova 52 radna mjesta, ne zna se, ali se može zaključiti da TRENUTNO NIKO NE ČUVA UNSKO-SANSKE ŠUME, a 52 lugara ostaju na mukama do daljnjeg.
Možda ni to, što su trenutno, NAŠE ŠUME BEZ IKAKVE ZAŠTITE nije bezrazložno?
(Prof.dr.sc. Vildana Alibabić Šeherzada Delić, prof.)
