Zna se da je bio toliko omiljen da se smatra njenim nacionalnim znakom. Za bosanski narod je bio ono što je za kršćanski svijet križ a polumjesec sa zvijezdom za muslimane. Njegov znak je bio prisutan u svim sferama života onovremenih Bošnjana. Krasi desetine hiljada stećaka, izrađivao se nakit, ukrašavale se vjerske i svjetovne knjige, sadrže ga dijelovi ukrasne ahitekture, krasio je tkanine, zidne tapete itd.
Ostalo je zapisano da su se čak Bošnjani identificirali s tim cvijetom pa su se rado nazivali ljiljanima. Papa Grgur IX piše 1236. godine bosanskom velikašu Sebislavu, koji je među bogumilima jedan od rijetkih ostao vjeran katoličkoj crkvi, da je samo on ljiljan a ostali Bošnjani, koji se vole zvati ljiljanima, obično su trnje,
Ljiljan je za Bosnu i njen narod imao toliko značenje da su sva državna i vojna obilježja srednjovjekovne Bosne nosila taj znak pa tako: grb, zastava, državni pečati, vladarska kruna, novac, vrh vladarskog žezla itd.
To je bio razlog da se po osamostaljenu RBiH 1992. godine, kada se postavilo pitanje novih državnih i vojnih obilježja, odlučilo da to budu ona kakva su bila u doba srednjovjekovne bosanske države.
Nažalost, odlukom viših instanci stavljena su van snage godine 1998. i određena su nova koja su i danas na snazi.
Nedavno sam obaviješten od jednog mog povjerenika sa terena o novom neobičnom nalazu ljiljana. Radi se o malom metalnom predmetu koji izgleda kao posudica na kojem je znak ljiljana.
Pozivam dotičnog koji je to pronašao i poslao mi sliku da mi se javi radi dodatnih informacija.
Također pozivam one koji se zanimaju za ovo da iznesu mišljenje čemu je mogao služiti ovaj predmet, da zajednički damo doprinos boljem poznavanju značaja ljiljana u prošlosti Bosne, napisao je prof. dr. Enver Imamović.
