S obzirom da je redovno pratio online nastavu, te radio zadaće, nastavnici nisu odmah primjetili da se ne pojavljuje svaki drugi dan na časovima.
Tek nakon mjesec dana, analizirajući evidenciju prisustvovanja nastavi, razrednik je uočio njegov izostanak te odmah obavijestio pedagoga i pozvao roditelje i učenika.
Tokom sastanka učenik je kao razlog izostanaka naveo strah od loših ocjena iz matematike, s obzirom da je gradivo iz ovog predmeta teško savladavao, a da su očekivanja roditelja, pogotovo majke, bila da iz svih predmeta ima dobre ocjene.
Na sastanku je utvrđeno da je ovakav pritisak majke na dječaka, vezan za učenje i ocjene, trajao tokom čitavog školovanja.
„Majka je čvrsto pod kontrolom držala sina, u smislu da je od njega zahtijevala veoma dobre rezultate u školi, ne imajući realnu procjenu dječakovih sposobnosti. Zanemarila je djetetove potrebe, a u strahu da ne razočara majku dječak je, kad nije uspio dobiti odgovarjuću ocjenu, počeo izostajati s nastave“, navodi pedagogica Zumreta Behrić.
Nakon ovog saznanja stručna služba škole je odlučila da praktično primjeni Program sekundarne prevencije fokusiran na identifikaciju i zaštitu djece u riziku u osnovnim školama Unsko-sanskog kantona, čije su aktivnosti usmjerene da učenik usvoji djelotvorna individualno i društveno prihvatljiva ponašanja razvijajući vještine potrebne za sveobuhvatan rast i razvoj, te brižno ophođenje prema sebi, drugima i/ili okruženju prihvaćene od strane nastavnika i stručne službe škole.
S ovim prijedlogom su se složili i roditelji i učenik te se pristupilo izradog Individualnog plana podrške. Uz roditelje, učenika, pedagogicu i razrednika u izradi su učestvovali i predmetni nastavnici, koji su iskazali želju da pomognu u prevazilaženju ove, za učenika, teške situacije.
„U kreiranju ciljeva IPP dječak je želio da ga mama prestane kontrolisati i ucjenjivati jer više, kako je naveo, nije mala beba, a on će redovno ići na nastavu. Majka je za svoj cilj navela oslobađanje od straha za sina i postavljanje realnijih zahtjeva“, navodi pedagogica Behrić, dodajući da je čitavo vrijeme, koliko je trajalo provođenje IPP, radila s učenikom i majkom.
Tokom provođenje Individualnog programa podrške predmetni nastavnici su napravili plan provjere dječakovog znanja, a razrednik je pratio uspjeh te prisustvo na nastavi.
Svi su se pridržavali postavljenih ciljeva i zadataka te su već nakon tri mjeseci ostvareni odlični rezultati.
„Učenik je redovno prisustvovao nastavi, ocjene iz matematike, ali i ostalih predmeta su poboljšane. Ono što je veoma bitno, odnos između sina i majke se počeo zasnivati na razumijevanju, a ne na pritiscima i strahu,“, navodi pedagogica.
Akter ove priče završio je deveti razred i spremno, s dobrim znanjem, ali i izgrađenim samopouzdanjem, nastavio školovanje u jednoj od srednjih škola.
U skladu s Pravilnikom o neprihvatljivijim oblicima ponašanja i zaštite učenika, svi podaci su izbrisani iz školske evidencije. U nju će, privremeno, biti uneseni novi podaci učenika u riziku, kojima će pomoć biti pružena kroz Program sekundarne prevencije.
U školi vjeruju da će i oni imati pozitivan kraj, na zadovoljstvo škole i u najboljem interesu učenika.
