Nakon duge agonije i nekoliko dana prije 88. rođendana, 4. maja 1980., umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i njenog saveza komunista, piše francuski AFP o jugoslavenskom vođi koji je odbio pokroviteljstvo Sovjetskog Saveza i čvrstom rukom vladao mozaikom naroda i vjera, prenosi Hina.
U povodu 40. godišnjice Titove smrti, France Presse prisjetio se izvještavanja o njegovoj smrti nakon gotovo četiri mjeseca liječenja u bolnici u Ljubljani, žalovanja u državi i pogreba u Kući svijeća na Dedinju, u Beogradu.
Te nedjelje jugoslavenske su novine izašle s naslovima da je Tito u kritičnom stanju, a onda je navečer stigla vijest da je umro.
- Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito - objavljeno je u saopćenju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije koje je na televiziji pročitao Miroslav Lilić.
Kada mu se život ugasio, taj starac nije težio više od četrdesetak kilograma.
Tito je u januaru hospitaliziran zbog problema s cirkulacijom povezanim s dijabetisom, amputirana mu je lijeva noga, a uslijedile su brojne komplikacije: zatajenje bubrega, uzastopne upale pluća, unutarnje krvarenje, sepsa, oštećenje jetre i na kraju stanje kome.
Sedam dana žalosti
Državna televizija počela je emitirati program u kojem se slavio bivši vođa otpora jugoslavenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i utemeljitelj narodne republike 1945. godine.
Josip Broz uzeo je ime Tito 30-ih godina 20. stoljeća, nakon petogodišnje zatvorske kazne zbog pripadnosti Komunističkoj partiji koja je u to vrijeme bila zabranjena.
Politički je formiran u Moskvi gdje je prije rata radio u Kominterni, a njegovom kraju postaje postaje komunistički vođa zemlje koju je razdirala unutarnja mržnja i čije je jedinstvo očuvao željeznom rukom.
Sa Staljinom je raskinuo 1948. i postao jedan od suosnivača Pokreta nesvrstanih.
Ali bio je i ljubitelj cigara i raskošnih, sjajnih ili pak potpuno bijelih uniformi, koji je na Brijunima ili na jahti u Jadranskom moru častio brojne svjetske čelnike i holivudske zvijezde.
Nakon njegove smrti proglašeno je sedmodnevno službeno žalovanje s televizijskim i radijskim programima posvećenim njegovom veličanju, simfonijama i tužnim pjesmama.
U ponedjeljak 5. maja iz Ljubljane je prema Beogradu krenuo Plavi vlak s njegovim mrtvačkim kovčegom koji je zastajao putem kako mu bi građani mogli odati počast. U vozu su bili i njegovi sinovi Žarko i Mišo.
Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u Titovoj rodnoj Hrvatskoj, voz su dočekale stotine hiljada ljudi. Građani širom Jugoslavije su na vijest o smrti izašli na ulice, često u suzama, i kleli se "da nikada neće skrenuti s njegovog puta".
U Beogradu su u izlozima dućana izloženi njegovi portreti s crnim florom i slogani u u njegovu slavu: "Tito, tvoje ime je sloboda".
Nekoliko sati prije dolaska Plavog vlaka u Beograd, masa ljudi se po kiši uputila pred zgradu savezne vlade gdje mu je staro i mlado danonoćno, čekajući prije toga satima u redu, odavalo počast do 8. maja, prije nego mu je lijes omotan jugoslavenskom zastavom sa crvenom zvijezdom.
Na sahrani 8. maja bili su prisutni čelnici iz cijelog svijeta, uključujući i predsjednika SSSR-a Leonida Brežnjeva, kancelara tadašnje zapadne Njemačke Helmuta Schmidta, čelnika DDR-a Ericha Honeckera i britansku premijerku Margaret Thatcher.
Tito je pokopan uz taktove Internacionale i jugoslavenske himne, a u gradovima i lukama širom države odjekivale su sirene.
Za posljednje počivalište izabrao je mjesto uz svoju bivšu privatnu rezidenciju u Užičkoj ulici. Na njegovom grobu u Kući cvijeća zlatnim slovima piše tek "Josip Broz Tito 1892 - 1980", bez zvijezde petokrake, simbola komunističkog pokreta.
Ekonomski potop
Mnogi su se pitali hoće li Jugoslavija nakon Titove smrti uspjeti očuvati svoje jedinstvo i nezaisnost. Neki su se pribojavali sovjetskog ekspanzionizma nakon što je nekoliko mjeseci ranije SSSR izvršio invaziju na Afganistan.
Međutim, evropski komunistički režimi, uključujući i sovjetski, počeli su od 1989. padati jedan za drugim.
Jugoslavija je potonula u ekonomsku i političku krizu koja će oživjeti nacionalističke težnje i federacija će eksplodirati u nizu ratova 90-ih čime je zauvijek zatvorena stranica titoizma, zaključuje AFP.
