“Svake godine osjećamo se emotivno, prvo iz razloga jer se sjetimo šta je bilo, da je nestalo dva miliona bibliotečkih jedinica, da je zapaljena centralna biblioteka u BiH, da je zapaljen dio kulturno naslijeđa BiH u olimpijskom Sarajevo. I, naravno, svaki put se emotivno osjećamo, jer moramo proći posebnu proceduru ulaska u ovu zgradu, što moram vam reći uvijek djeluje pomalo i stresno. Jer, umjesto da smo u ovoj zgradi, jer ova zgrada očekuje knjige i korisnike, ili u nekoj drugoj adekvatnoj, moramo svaki put da se obratimo za dozvolu da bi bili ovdje“, naglasio je Ismet Ovčina, direktor NUB BiH.
Dodao je da je cilj obilježavanja godišnjice granatiranja i paljenja Vijećnice da se sačuva od zaborava dan kada su paljene knjige i kulturno naslijeđe države BiH.
“Mnogi u svijetu ocjenjuju da je paljenje Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH i otprilike porede sa paljenjem i uništavanjem Aleksandrijske biblioteke u neka davna vremena, ili paljenjem knjiga u okviru ‘Kristalne noći’ u Drugom svjetskom ratu. Tako da u tom kontekstu sa žaljenjem konstatujemo da i nas posmatraju tako“, rekao je Ovčina.
Prilikom obilježavanja godišnjice izveden je i kratki performans sa knjigama koje su pokrivene tepihom, a njegova poruka je, prema riječima Ovčine, da ništa ne trebati skrivati ispod tepiha, nego da se treba govoriti o tome šta je bilo i šta treba da bude u smislu rješavanja statusa NUB i drugih institucija kulture u BiH.
“Također, s tepihom želimo da pokažemo da mlade snage gledaju u budućnost, čast starijima“, poručio je Ovčina.
Podijeljene su i zahvalnice pojedincima i porodicama koje su pomogle u obnavljanju knjižnog fonda Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH, te je odana počast onima koji su izgubili život u gašenju Vijećnice.
Ovčina je naglasio i da se dio knjižnog fonda NUB-a obnovio zahvaljujući Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, te dobroj saradnji, prije svih, sa Narodnom bibliotekom Srbije i Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu.
Sarajevska Vijećnica otvorena je 20. aprila 1896. godine i od tada je svjedok mnogih događaja u glavnom gradu BiH. Prvobitno je bila zgrada tadašnje gradske uprave i gradske administracije Sarajeva. Poslije Drugog svjetskog rata, sve do 1949. godine, služila je gradskoj upravi, kao zgrada Okružnog suda Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora. Nakon toga postaje Gradska biblioteka, odnosno Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.
Za vrijeme opsade Sarajeva od 1992. do 1995. godine Vijećnica je bila više puta granatirana. U noći sa 25. na 26. august 1992. godine je zapaljena, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, oko 90 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o istoriji BiH, dok je unutrašnjost gotovo potpuno uništena. Rekonstrukcija Vijećnice počela je 1996. godine, a ponovo je svečano otvorena 9. maja 2014. godine.
Tokom obnove, u svaku prostoriju Vijećnice ugrađen je i jedan stari dio koji je “preživio” požar prije 26 godina. Tako se u holu na podu nalazi autentični dio kamena, oko kojeg je izliven novi pod. Na plafonu prostorije Gradskog vijeća komad je zida, oko kojeg su ponovo iscrtane iste šare. Rekonstrukcija Vijećnice urađena je prema dokumentima i fotografijama izgleda stare zgrade pronađenim u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, pa su u prostoriji Gradskog vijeća danas drvene klupe i govornica, a svi ornamenti na zidovima i plafonu su autentični i ručno oslikavani.
