U Goraždu je obilježena 26. godišnjica pada helikoptera u mjestu Gornje Bare kod Prače i pogibije visokih političkih i vojnih zvaničnika tadašnjeg Okruga Goražde.
Porodice, prijatelji, delegacije Koordinacije boračkih udruženja i Ministarstva za boračka pitanja te općine Prača položili su cvijeće na mezarja poginulih u ovom tragičnom događaju u haremu Sinan begove džamije u Goraždu.
U Gornjim Barama kod Prače, u noći između 21. i 22. augusta 1995. godine, u eksploziji helikoptera koji je iz Zenice letio za Goražde poginuli su Esad Ohranović, predsjednik Izvršnog odbora Okruga Goražde, Ismet Osmanović, predsjednik ratnog Predsjedništva općine Rogatica, Selver Sijerčić, načelnik tehničke službe 81. divizije Armije RBiH, Nermin Šenderović, oficir Generalštaba Armije BiH, Kemal Hrvo, pomoćnik komandanta za bezbjednost 802. lahke brigade i Rasim Mašić, zamjenik komandira čete Vojne policije 81. divizije Armije BiH.
Tragedija za opkoljeni grad
Šest bijelih nišana u haremu džamije i spomen-ploča u Vučijim lukama, tri kilometra od sela Bare, jedini su podsjetnici na veliku tragediju koja je te noći zadesila opkoljeno Goražde, a uzrok eksplozije i kobno slijetanje helikoptera ni do danas nije rasvjetljeno. Poznato je jedino da je helikopter u kojem je pored putnika bilo i naoružanje važno za odbranu Goražda zakačio krošnje drveća i eksplodirao u šumi nedaleko od mjesta gdje je trebao sletjeti. O ovom slučaju ne postoje službeni izvještaji, tek špekulacije da je helikopter pogođen, da je gađan duž cijelog leta od Sarajeva prema Trnovu i sa linija na Kacelju, da je sletio greškom pilota, te da je sve dio zavjere u svrhu slabljenja odbrane grada.
"Nagađanja i špekulacije su zato što ne postoji službeni izvještaj, ne treba dovoditi u pitanje da je to neka namještaljka, ali nažalost to je neodgovornost i civilnih i vojnih organa što nisu dali zvanični izvještaj. Imali su materijalne dokaze šta se desilo, ali sad je već kasno za izvještaje i to je jedna velika mrlja", kaže Abduselam Sijerčić Pelam ratni komandant 31. Drinske brigade.
Jutro nakon pada helikoptera Sijerčić je bio na mjestu događaja sa drugim saborcima.
"Zatekli smo razbacane dijelove helikoptera, sva tijela su bila na gomili, takoreći ugljenisana, jedino Hrvo rahmetli koji je visočiji mogao se uopće prepoznati. Bila je to jedna teška situacija, bila su i dva pilota čija su tijela negdje prebačena. Okolo je bilo nešto materijala, sjećam se da je ostala drvena elisa, jer je Selver rahmetli imao ideju da napravi helikopter za izviđanje. Posao koji su oni trebali obaviti za odbranu ovog prostora koji je bio u totalnoj blokadi, je veoma značajan i naša očekivanja su bila velika, ali nažalost desilo se što se desilo. Veliki je žal za njima, treba pričati mladim generacijama jer nas boraca iz tog vremena nestaje, zato ih molim da pamte da se ovi ljudi ne zaborave", kaže Sijerčić.
Esad Ohranović i Ismet Osmanović dobitnici su"Srebrnog štita", dok su Selver Sijerčić, Nermin Šenderović, Kemal Hrvo i Rasim Mašić posthumno odlikovani najvećim ratnim priznanjem "Zlatni ljiljan". Iako su svi dali nemjerljiv doprinos u organizaciji otpora i odbrani grada na Drini, Goraždanima je svakodnevni podsjetnik na to "most ispod mosta" čiji je idejni tvorac rahmetli Selver Sijerčić, čovjek koji je na taj način omogućio hiljadama građana opkoljenog Goražda da bezbjedno prelaze s jedne obale na drugu.
Sjetili se i Sinana Žuge
Boračka udruženja, ali prije svih porodice ne zaboravljaju heroje odbrane Goražda, među kojima je i Sinan Žuga, komandir Osaničke čete. U trenutku pogibije 22. augusta 1992. godine imao je 37 godina života. Nije dobitnik zlatnog ljiljana niti većih vojnih priznanja, međutim njegovi saborci kažu da je najzaslužniji što agresor ratne 1992. godine nije prošao Osanički most niti zauzeo Osanicu, ključni bedem odbrane Goražda iz pravca Foče.
"Samo nekoliko trenutaka prije pogibije uspio je posljednjom granatom pogoditi četnički tenk koji je krenuo prema mostu, inače ne bi nam bilo spasa. Tog dana su vođene teške borbe, a na Osanicu je palo više od hiljadu granata, pogodili su i školu. Na kraju dana Sinana je granata pogodila u leđa, ostao je u rovu zatrpan do pojasa, a izvučen je tek u noći jer se čekao veliki mrak. Dženaze su tada klanjane noću, a Sinanov mezar je u Rešetnici", ispričali su saborci.
Iz Sinanove čete od 130 boraca, koja je bila u sastavu prvog bataljona Prve drinske brigade pod komandom Zaima Imamovića, na kraju rata svaki drugi čovjek je bio ranjen, a svaki treći poginuo.
Cvijeće na njegov mezar danas je položio unuk Sina kojeg nikad nije upoznao, a pored spomen obilježja saborci su postavili izložbu ratnih fotografija srušene škole i mosta na Osanici koji svjedoče o teškom vremenu i velikim borbama. Porodica je najavila formiranje Fondacije "Sinan Žuga" koja će stipendirati djecu sa prostora BPK Goražde.
