Već 13 godina prošlo je od ubistva Denisa Mrnjavca u krcatom sarajevskom tramvaju. Da li je do sigurnosti naše djece došlo? Nije. U priči koja slijedi evo i zašto nije.
Tramvaji i dalje prevoze ljude. Ljudi su u njima danas sa povezom preko usta… Da li su tada bili sa povezom preko očiju, pita se, i nakon 13 godina majka za koju je ovaj zvuk, zvuk smrti… Da li je iko išta mogao uraditi tog dana, prije tačno 13 godina, kada je u prepunom tramvaju, iz čista mira ili prije mržnje prema miru, blagosti i ljepoti, koje je, kako se prisjeća, svojom pojavom u svaki prostor unosio – ubijen njen sin? Prelazi preko šina do mjesta sa kog na godišnjicu smrti svijet podsjeća na sinovu nevinost i dobrotu, preko njegove smrti ne prelazi…
“Bio je tako, neka tiha priroda, ali uvijek je bio pozitivan, nasmijan, spreman za igru, za druženje, bio je svestrano dijete, odličan učenik, svima je bio spreman pomoći, nije zato što je moj sin ali je zaista bio takav, bio je omiljen, dijete koje bi svaki roditelj poželio… Bol je svakim danom sve veća i veća”, kaže Denisova majka Ana Mrnjavac.
Nada da će u Denisovom liku donosioci odluka prepoznati mogućnost opomene, osude nasilja, odavanja počasti bezrazložno prekinutoj mladosti, sve je manja.
“Organizacija Udruženje mladih Denis Mrnjavac, to su njegovi vršnjaci, prijatelji, oni su pokrenuli da se izgradi spomenik, da to bude opomena na neki način. Denis nije samo Denis, on simbolizuje sve nedužne žrtve ovog grada, ali eto, očigledno još niko nema sluha, još ništa se tu nije uradilo i ja više gubim svaku nadu da će se ikada išta i uraditi”, govori Ana Mrnjavac.
O onome što se desilo njenom sinu, na suđenju ubici i napadačima, niko nije posvjedočio. Dvije godine je kroz suđenje sama prolazila, gledala lica onih koji su joj napali i ubili dijete, baš kao što i sada sama organizuje obilježavanje godišnjice njegove smrti i postavljanje plakata sa Denisovim likom. Razočarana je u društvo, zemlju, sistem, ali kaže – njoj je mjesto tu, u zemlji zemlje u koju je ukopan.
“To je neopisivo, neuporedivo… Kao da živite, vidite svjetlo dana i… sve ide normalno nekim svojim tokom a onda se odjednom život prelomi i nastane mrak i tama, ne postoji veća bol, to je trenutak kad su vas presjekli u svemu. Kada se sve to tako desilo, kada već niko nije pritekao u pomoć, niko vjerujte ni na suđenje nije htio da dođe i da da iskaz. Ja stvarno ne znam gdje je ta naša ljudskost. Ja ne znam kako je neko mogao mirno gledati tu situaciju i to napadanje i ne reagirati a vidjeti da je dijete kao žrtveno jagnje u ringu, tako su se ponašala njih trojica prema njemu”, rekla je Denisova majka.
