Socijalna radnica Nela Pamuković kaže de je češki socijalni model jedan od najboljih u svijetu. MIsli da bi i Hrvatska mogla tako, ali nikome nije stalo
Ne mogu uopće prebrojati koliko zaduženja danas ima jedan socijalni radnik. Prema mojoj gruboj procjeni, između 50 i 60. A prosječna plaća nam je do prije dvije godine bila manja od 6000 kuna. Onda su je povećali pa se sada kreće oko 7000 kuna, rekla je Nela Pamuković (56), socijalna radnica iz Zagreba.
Nela ima 30 godina radnog staža, a do sada je radila u sedam institucija, a bila je i pune četiri godine ravnateljica jednog Centra.
Kako bi se stvari u Hrvatskoj popravile, kaže, trebali bi se ugledati na Češku.
Oni imaju jedan od najboljih socijalnih modela u svijetu. Kod njih, čak 75 posto svih sredstava za socijalnu skrb idu iz privatnog sektora, donacijama koje su oslobođene svih davanja. Tamo zapravo ne postoji klasični Centar za socijalnu skrb. Tamo postoji mreža institucija i ima je gotovo svaki veći kvart. Dom umirovljenika, Dom za djecu s poteškoćama u razvoju i druge ustanove su na jednom mjestu. U njima radi tim socijalnih radnika, psihologa, defektologa. Sve je savršeno posloženo i svatko radi samo svoj posao. Hrvatska bi mogla imati takav model jer novaca za to ima, ali našoj državi socijala nije bitna, mi smo njima na teret - rekla je Pamuković i dodala da su hrvatski socijalni radnici između ostalog i prenakrcani obvezama iz drugih sustava, primjerice mirovinskog.
Socijalni radnici nisu dovoljno educirani
- Također, sva pomoć za nezaposlene prebačena je u nadležnost Centra za socijalnu skrb umjesto da bude pod sustavom za zapošljavanje. Kao da nikome nije jasno da socijalni radnik pomaže najpotrebitijima i najnemoćnijima u fizičkom ili psihičkom smislu, onima kojima je beskrajno teško, onima koji si zbog raznih razloga nikako ne mogu sami pomoći. Zato tu ne spadaju nezaposlene osobe. One si mogu naći posao i to je to - odlučna je Pamuković.
Ukazuje i na problem nedovoljne edukacije socijalnih radnika, odnosno na premalo političke volje da ih se educira, te nedovoljnog broja zaposlenih radnika koji uopće mogu otići na te edukacije, a da posao ne pati.
Pamuković kaže da svaki Centar ima svoju priču, svoju regiju i svoje mentalitete, a mi primijenjujemo propise Europe unatoč tome što nam ne pašu.
- Nikome ne pada na pamet da napravi detaljnu analizu o potrebama građana na određenom području. Nije isto biti socijalni radnik u Zagrebu ili u Kninu, a kamoli izvan Hrvatske - govori socijalna radnica.
Nela Pamuković odgovorila je i na pitanje zašto se roditelj koji zlostavlja dijete ili ostavi svoje dijete u domu, ipak ne odriče roditeljstva pa djeca ni ne mogu biti posvojena.
Daju se beskrajne šanse roditeljima
- Oni zamišljaju da vode proces protiv države. Znate onu: “Neće meni država uzet moje dijete”. Oni gledaju na dijete kao na svoje vlasništvo i uvijek su konfliktni, suprostavljeni sustavu. Druga stavka su male sredine. Za njih je pitanje kako preživjeti u maloj sredini, a oduzeli su ti dijete. U takvim sredinama, a to su i neki naši otoci, tamo vam je sramota uopće dijete odvest liječniku. Roditelji tamo misle da će susjedi reći kako se roditelji nisu sposobni brinuti za dijete ako se razbolilo ili nešto slično - rekla je Pamuković.
Po njoj bi socijalni zakon trebao biti vrlo jednostavan i decidiran.
- Taj zakon vam je toliko kompliciran i težak da se i ja i moji kolege nekad borimo da naučimo instrumente socijalnog rada. A o običnim ljudima da ne govorimo. Često znaju reći da im se prevede na normalan jezik. Problem je i to se u sedam godina mijenjao sedam puta. Sve to ugrožava prava djece. Jer svaki put kad uvedu izmjenu, mora proći neko vrijeme prilagodbe i vrijeme potrebno za edukaciju radnika i građana. A za to vrijeme, netko može ubiti neko dijete i ostale strahote koje se događaju - tvrdi radnica.
Kako bi se djeca lakše posvojila, smatra da treba vremenski skratiti postupak lišavanja roditelja roditeljske skrbi.
- Sustav trenutno daje beskrajne šanse roditeljima, kakvi god oni bili - nezadovoljna je Pamuković. Dodaje kako problemi postoji u sustavu, ali i od strane posvojitelja.
- Dođu pa traže bebu plave kose, plavih očiju i tri mjeseca staru. Da ne govorim da velika većina djece u domovima ima neki poremećaj u ponašanju jednostavno jer nisu imali roditeljsku ljubav. A brojni posvajatelji ne žele ni čuti da uzmu takvo dijete - otkrila je.
I za kraj, Pamuković zaključuje da socijalni radnici sudjeluju u čitavom dijapazonu tematika kojima se moraju baviti pa stoga moraju biti i vrhunski stručnjaci te jako dobro educirani. Dodaje kako se u Hrvatskoj na tome premalo radi. Na brojne probleme u sustavu, Pamukovič ukazuje i na okruglim stolovima na kojima često sudjeluje. Za sebe kaže kako je presretna što je socijalna radnica te da svoj poziv nema u slovu zakona nego u svom srcu.
- Oni koji drugačije gledaju na ovaj posao, ne bi ga ni trebali raditi - zaključuje Pamuković.
Spasili smo ih zbog dojave susjeda
Dvije bebe od par mjeseci po kojima su plazile uši, izgladnjele, rane na guzi od neprevijanja pelena, a iz guze su krvarile, neprestano su plakale, ostavljene same u kući dok je majka prostitutka obavljala posao, a otac svodnik tražio nove klijente – uzela sam ih vlastitim rukama, u svojoj peglici, o svom trošku, jer nemaš vozača, nema ni limuzina i odnijela u ustanovu – posvojene su, danas žive ugodan i lijep život, školovane su... Zašto sam ih pronašla? Javili su prvi susjedi da bebe neprestano plaču.
Nitko ih nije htio jer su prestari
Dva dječaka 11 i 12 godina, dva brata, koje je otac alkoholičar sustavno vezao, tukao, lupao, zatvarao u mračnu prostoriju u alkoholiziranom stanju dok je majka sve to gledala i „micala se s puta ‘da i ona ne dobije’, jedan je brat odrastao u domu, stariji brat je izvršio samoubojstvo; nikada ih nitko nije htio udomiti niti posvojiti, jer su bili ‘prestari’. Zašto su bili prestari? Sud nije uvažio dokaze i nije htio uputiti oca na psihijatrijsko vještačenje. Svi su šutjeli.
Gledao kako se mama prostituira
Dječaka od 8 godina, majke ovisnice o heroinu u čijem stanu je bilo skupljalište lokalnih ovisnika. Dok je dječak ležao na prljavom madracu, na podu punom opušaka, nije išao u školu, nije postojala kuhinja niti topli obrok, na drugom madracu u istoj prostoriji majka je zarađivala za heroin davanjem seksualnih usluga; odrastao je u Domu, nikada ga nitko nije želio udomiti niti posvojiti, jer je bio ‘prestar’. Zašto je bio prestar? Svi su šutjeli
Nisu je željeli jer je bila 'oštećena'
Djevojčica sa 10 godina pronađena je gola u svinjcu gdje je živjela od rođenja do smještaja u ustanovu - jela je hranu za svinje. Nikada nije progovorila, a zbog izolacije je došlo do teškog mentalnog poremećaja. Majka je bila osoba sa poteškoćama. Ne zna se tko je djevojčici otac. U domu je poživjela 42 godine. Tamo je umrla. Nikada je nitko nije posvojio, niti udomio. Nitko je nije želio, jer je bila ‘oštećena i prestara’.
Djeca koju roditelji ne žele
U jednoj ustanovi za djecu sa težim zdravstvenim oštećenjima, 60 posto djece je tamo ostavljeno od strane roditelja po samom rođenju, nikada nisu došli vidjeti dijete ili pitati za njega barem telefonom. Umrle pokopa socijalna radnica, često bude jedina na pogrebu uz svećenika i uz pokojeg kolegu i kolegicu. Prosječna starosna dob štićenika u jednoj ustanovi za osobe s težim zdravstvenim oštećenjima je 38 godina, jer tamo žive od ranog djetinjstva ili su smješteni odmah nakon porođaja. Nikada nisu posvojeni ili barem udomljeni. Nitko ih ne želi, jer su ‘oštećeni, a nakon toga i stari’.
Majka nije znala što muž radi
Dječaka od 5 godina kojeg je otac koristio za pornografiju i prodavao na internetu pedofilima, a majka mentalno oštećena nije imala sposobnosti upitati se što njen suprug čini, dječak nije spašen, jer posao socijalnih radnika ovisi o kaznenom postupku (dokazima policije kad socijalni radnik odradi svoj dio posla) protiv oca. Dječak, odvojen od roditelja, u domu, nema pretpostavki za usvojenje, a i da ima, bio bi “prestar”, jer policija nema dobre dokaze, ode vrijeme u nepovrat. Znate da se sve to događalo i ništa ne možete.
Sud nije htio uvažiti dokaze
Dječak od 5 godina, čiji otac je podvodio muškarce za plaćanje seksualnih usluga koje je naplaćivao za takav odnos sa svojom suprugom, majkom dječaka, a sve radnje su se događale pred očima dječaka. Kada jedan “klijent” nije htio platiti usluge koje mu je pružila njegova supruga, izvukao je pušku pred djetetom i repetirao u ‘klijenta’, (srećom, jer sam tako uspjela spasiti dijete). Odrastao je u domu, nikada ga nitko nije htio udomiti, niti posvojiti, jer je bio ‘prestar’ i jer sud nije htio uvažiti dokaze socijalne radnice; Zašto je bio prestar? Krivi sudac i svi su šutjeli.
Majka se prostituirala za alkohol
Djevojčicu koju sam pronašla sa 6 godina potpuno golu, koja nije govorila, a svako rebro joj se moglo nazirati na tijelu, uplašena u kutu sobe, drhtureći skupljena i promrzla, dok su roditelji alkoholičari bili u potrazi za novim dozama, majka promiskuitetnog ponašanja za ‘čašicu pića’ – djevojčica je školovana u domu, ne živi s roditeljima. Nikada je nitko nije želio udomiti niti posvojiti.
