UVOD
Kažu da ljudi u starosti žive od uspomena iz mladosti. Kada sam bio mlađi volio sam putovati. Bivšu zajedničku domovinu Jugoslaviju sam proputovao uzduž i poprijeko, od Maribora u Sloveniji do Strumice u Makedoniji, od Subotice u Srbiji do Herceg Novog u Crnoj Gori. Boravio sam gotovo u svim većim primorskim mjestima od Igala do Kopra. Onda je bilo atraktivno putovati u Trst u šoping pa kolektivno putovanje preko Padove i Bolonje do Venecije. Nekoliko godina sam porodično ljetovao u Mađarskoj. Napravili smo turističku turneju po istočnoevropskim zemljama (Čehoslovačka, DDR, Poljska, Mađarska). Za vrijeme devetogodišnjeg boravka i rada u Saveznoj Republici Njemačkoj putovao sam prema zapadu i „dosegao“ do Španije, Francuske i Holandije. U nekim zemljama sam bio više puta. Boraveći i putujući doživio sam neke interesantne doživljaje, a neke sam čuo od naših zemljaka koji su puno prije mene tamo stigli. Sad kad imam vremena i volje odlučio sam neke prenijeti na papir cijeneći da će ih ljubitelji pisane riječi rado pročitati, a iz njih i nešto naučiti. Ima ih oko tridesetak, a nazvao sam ih „Priče iz tuđine“.
Opušak - runda pića
Zapadna Njemačka ima čak osam Novigrada ( Neustadta). Ja sam boravio u Neustadtu koji se ranije zvao Schwarzwald Neustadt nazvan po planini na kojoj se nalazi, a kasnije je preimenovan u Titisee Neustadt po Titi jezeru koje se nalazi pored njega. Čim sam došao tamo bio sam fasciniram urednošću i ljepotom tog malog mjesta veličine našeg Cazina. Svud okolo je bila visoka borova šuma. Cvijeće se vidjelo gotovo svugdje gdje je moglo biti: na prozorima, balkonima, terasama, parkovima, trgovima, mostovima... Bilo je prekrasnih boja, visina, izgleda, ljepše od ljepšeg. Posebno sam se divio urednošću ulica, dvorišta, kuća, sve je bilo besprekorno čisto. Stanovao sam kod željezničke stanice sa jednim našim Mađarom iz jednog sela iz okoline Osijeka.
Dugogodišnji boravak u Njemačkoj ga je promijenio pa se i on sam divio svemu u gradu, a i svojim ponašanjem doprinosio da tako ostane. Zajedno smo šetali upoznavajući grad. Nisam se mogao strpiti, a da mu ne priznam da me čistoća u urednost fasciniraju na svakom koraku. Kada smo jedno popodne krenuli u šetnju ponudio mi je okladu u rundu pića da ćemo proći čitav grad, a da nećemo naći nijedan opušak na asfaltu što sam ja prihvatio. Krenuli smo glavnom ulicom, popeli se na brežunjak gdje je škola u kojoj sam radio, prošli pored jednog jezerca gdje su starci hranili ribe i patke. Na ulazu u jednu šumicu kupio je kesicu kikirikija. Istog momenta pred nama su se našle dvije vjeverice koje su mu jele iz ruke dok sve nisu pojele.
Stigli smo do gradske bolnice, prošli pored nekoliko industrijskih objekata, stambenih četvrti, benzinskih pumpi sa prodajom novih i rabljenih vozila i polako se vraćali prema željezničkoj stanici. Na stanici u restoranu je bio jedan kutak gdje su se redovno sastajali naši zemljaci. Planirali smo tamo shvratiti na piće i vidjeti se sa njima. A opuška nigdje ni jednog. Pomirio sam se s tim da gubim oklad, ali mi i nije žao, piće bih platio i bez oklada. Prolazeći pored javne telefonske govornice spazih opušak na asfaltu i pokazah ga Ilešu. On se sagnuo, uzeo ga, nešto pogledao, a onda je počeo psovati. Pitao sam ga zašto je ljut. Na opušku pored filtera je pisalo „Drina“. Kaže: “Gubim okladu zbog nekog našeg Jugovića“. Bio je u pravu, jer naše cigarete su pušili samo naši ljudi i eto jedan od njih je bacio svoj opušak što je mog novog prijatelja razljutilo.
Ovo je ispričao našima kada smo ušli u restoran i u šali zaprijetio da to više ne čine i ne sramote sviju nas. Kako se tamo plaćala kazna od 30 maraka za bačeni opušak naglasio je da će lično prijaviti policiji svakog koga vidi da to čini. Ovakvim se okladom ne bih smio kladiti ovdje kod nas u BiH jer kad bi za svaki bačeni opušak npr. u Cazinu, Bihaću ili Sarajevu dobivao piće ne bih ga mogao popiti kad bih živio stotinu i više godina. Urednosti jedne zemlje treba da doprinose svi njeni građani. Time se potvrđuje na najbolji način i ljubav prema svojoj domovini. Kod Nijemaca se to lako vidi.
Tamo će vas svaki građanin prijaviti ukoliko vas vidi da nešto nedozvoljeno radite. Tad su svi policajci. Ponekad za lijepa vremena sjedem sa mojim mještanima ispred kafane u Stijeni. Veoma se često desi da pušači svoje opuške bace preko trotoara na asfalt iako na stolu pred njima stoji pepeljara. To mi zasmeta pa ih upitam zašto to rade. Najčešći odgovor bude: “ Ebi ga, ovo mi je poseban ćeif.“ Novom Odlukom o komunalnom redu u općini Cazin će se početi plaćati kazne za bačeni opušak od 100-300 maraka. To će naplaćivati općinski komunalni inspektori. Ako ovo ne bude samo mrtvo slovo na papiru, poslije prvih kazni ovaj ćeif će sigurno prestati to biti.
H.B/Cazin.NET