Jurić je profesor na Filozofskom fakultetu koji se bavi praktičnom filozofijom, etikom i bioetikom. Nakon posjete Bihaću, napisao je nekoliko pjesama koje je posvetio izbjeglicama koji trenutno borave u ovom gradu.
Status Jergovića prenosimo u cijelosti:
"Mi koji smo onih godina bili odnekle, znali smo u Zagrebu dobro jedni za druge. Tako sam i ja gledao Hrvoja Jurića, plahog dečkića iz Bihaća, kako tu naokolo odrasta. Iako je bio mladi, ili veoma mladi pjesnik, nitko nije mogao znati u što će Jurić odrasti. Danas je profesor na Filozofskom fakultetu, bavi se praktičnom filozofijom, etikom i bioetikom. Piše i pomalo objavljuje neku introspektivnu, pojmovnu poeziju, običnom čitatelju - ako takav postoji i ako svaki čitatelj već nije neobičan - neproničnu, zatvorenu, hermetičnu. Ljudi su zaboravili jezik, pa ne razumiju konduktera u vlaku, a kamoli će poeziju. Ljudi nemaju strpljenja da razumijevaju ništa što je kompleksnije od noćnog laveža psa u neboderu. Hrvoje Jurić je, pored svega ostalog, jedan od onih s ajfelovog mosta. (Kada potone svijet, oni će ostati na mostu.)
Neki dan mi se javio potresnim elektronskim pismom, o kojem, naravno, ništa dalje neću reći, osim da je bio u Bihaću i da je tema pisma u pjesmama-pričama koje su na tom putu nastale. Njegova poezija ovaj put nije hermetična. Pojmovi kao da su oživjeli u ljude, u izbjeglice tamo oko Bihaća.
U miru, s poštovanjem i bez suvišnih riječi pročitajte ove pjesme:
https://www.jergovic.com/ajfelov-most/bliski-zapad/
Fotografija koju smo posudili da ilustrira bihaćko putovanje Hrvoja Jurića vlasništvo je televizije N1 BiH, jednog od rijetkih regionalnih medija koji se bavi ovom temom", napisao je Jergović, jedan od istaknutijih pisaca post-jugoslavenskog razdoblja.
