Da li su na našem srcu ostali ožiljci zbog onoga što se u proteklom ratu desilo našoj braći u Srebrenici, Žepi, Višegradu, Biljanima, Ahmićima, Sarajevu i mnogim drugim mjestima? Da li saosjećamo sa porodicama 3.176 ubijenih Prijedorčana, sa tamošnjim roditeljima 102 ubijene djece, sa više od 30 hiljada logoraša ovoga kraja, više od 50 hiljada protjeranih, sa majkama Havom Tatarević i Arifom Garibović kojima din-dušmani ubiše po šest sinova.
Među onima koja je izgubila više članova bila je i Arifa Garibović. Ona je naime, izgubila šest sinova, a za života nije uspjela da ih ukopa u mezare, jer nisu pronađeni njihovi posmrtni ostaci.
Po oslobođenju Sanskog Mosta zivjela je u Ključkoj ulici. Mnogi su je poznavali i obilazili. Pronađeni su u Kevljanima masovnoj grobnici, ukopani u šehitskim mezarima Kamičani, nažalost ona, ali ni mnogi drugi nisu uspjeli da ukopaju svoje najmilije, pošto ih je smrt spriječila u tome
Majku Arifu i njenu tragediju zaboravljaju mnogi… Mi je nismo zaboravili!
Sjetimo se njenih sinova
Garibović Džemal
Garibović Dževad
Garibović Suvad
Garibović Senad
Garibović Hilmija
Garibović Sabid