Hasan Muratović rođen je 11. aprila 1940. godine u mjestu Čude kod Olova.
U junu 1992. godine imenovan je za ministra u prvoj Vladi Republike Bosne i Hercegovine. Bio je ministar u vladama za vrijeme rata u različitim resorima, najduže kao ministar bez portfelja i predsjednik državnog komiteta za odnose sa UNPROFOR-om i međunarodnim organizacijama.
U memoarima međunarodnih dužnosnika u BiH u toku rata opisan je kao vrlo vješt, hrabar i tvrd pregovarač. Nakon Dejtonskog sporazuma, čijem je potpisivanju u Parizu prisustvovao postao je prvi poslijeratni premijer. Kao premijer, sa vladom i ekspertima Svjetske banke, izradio je prvi plan obnove BiH, ispregovarao odnose sa Pariskim i Londonskim klubom kreditora i realizirao donatorske konferencije sa Međunarodnom zajednicom, koje su rezultirale sa 5,1 milijardi američkih dolara za hitnu obnovu.
Bio je guverner RBiH u Svjetskoj banci za period od 1996. do 1998. godine. Vodio je dvije izborne kampanje SDA (1996 i 2002.) i bio potpredsjednik te stranke.
Nakon izbora 1996. godine imenovan je za ministra ekonomskih odnosa i vanjske trgovine, a zatim je 1998. podnio ostavku i imenovan je za ambasadora u Hrvatskoj.
Za unapređenje odnosa između BiH i Hrvatske 2002. odlikovan je od predsjednika Hrvatske. Nakon izbora 2002. bio je zastupnik u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope u Strasbourgu, u kojoj je bio i potpredsjednik. Kao potpredsjednik predsjedavao je zasjedanjima skupštine Vijeća Evrope. Sa političkih funkcija se povukao izborom za rektora Univerziteta u Sarajevu 2004.
Bio je rektor i dugogodišnji profesor Ekonomskog i Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Muratović je bio dugogodišnji konsultant Instituta za organizaciju i ekonomiku Sarajevo, direktor Instituta za istraživanje i razvoj UPI Sarajevo i predsjednik konsultantske firme Deloitte za područje BiH.
Obavljao je nekoliko menadžerskih funkcija u privredi i realizirao veliki broj projekata unapređenja poslovanja i kriznog menadžmenta.
Posljednji angažman imao je kao konsultant i profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu, a radio je i kao povremeni predavač na nekoliko univerziteta.
Dobitnik je velikog broja priznanja i nagrada. Dobitnik je Ordena Predsjedništva Federativne Republike Jugoslavije sa srebrnim vijencem (1998), Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva (1990), Ordena Reda Kneza Trpimira Republike Hrvatske (2002), Povelje Univerziteta u Sarajevu (1990 i 2002), Zlatne značke Famos, Plakete (Pape) loannes Paulus PP.II (1997), plaketa i zahvalnica velikog broja poduzeća, sportskih, obrazovnih i kulturnih društava i organizacija.
