U Konjicu je u 62. godini preminuo Osman Trnka, penzionisani oficir Armije Republike Bosne i Hercegovine i čovjek koji je svake godine prelazio 400 kilometara kako bi odao počast žrtvama Srebrenice.
Kako navode njegovi prijatelji, “pored sijaset dobih dijela po kojima ćemo pamtiti ovog planinara je i njegov način odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici”.
Trnka, koji se među prvima priključio ideji o održavanju Marša mira, pješačkog pohoda u znak sjećanja na žrtve genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice i okoline, koji se održava od 8. do 10. jula svake godine, na put je kretao devet dana ranije jer je pješačeći iz Konjica prelazio više od 400 kilometara.
Kada se pojavila ideja o održavanju Marša mira, nisam imao dileme. Izračunao sam koliko mi vremena treba i krenuo sam pješice iz Konjica. Odmarao sam u Tuzli, gdje sam na Kapiji u centru grada odao počast žrtvama masakra koji je Vojska Republike Srpske počinila 25. maja 1995. godine. Zatim sam otišao do Nezuka, pa sam sa ostalim učesnicima nastavio kretanje ratnim putem prema Potočarima. Nailazili smo na grozne i potresne prizore. Vidjeli smo razbacane čizme, ljudske kosti, masovne grobnice, dječije cucle i flašice, ženske suknje. Emocije su radile. Kada sam stigao u Potočare, dobri domaćini su me prvo pitali da li sam šta jeo. Zbog tuge od jezivih prizora sedam dana ništa nisam mogao okusiti – govorio je Trnka tokom pohoda 2015. godine.
Svakog jula on je pješačio po 12 dana, te je uz kraće odmore dnevno prelazio i do 40 kilometara, a vraćao se autobusom.
Pitaju me je li mi teško. Kada čovjek ima iskren nijjet, odnosno odluku, tada ga noge same nose. Ako volite ove ljude, a svi ovi ubijeni su moj narod, ništa vam nije teško – kazivao je Trnka.
Tada je kazao da ga je, ma koliko puta bio u Potočarima, svaki dolazak ponovo uznemiravao.
– Kad god ulazim u ovaj kompleks, ja zadrhtim. Osjećaji su pomiješani i dok učim Fatihu na ulazu, ruke mi se tresu. Poslije svake posjete Memorijalnom centru u Potočarima danima budem rastresen i neraspoložen. Neki mi savjetuju da ne dolazim jer me sve to toliko pogađa, ali o tome neću ni da čujem. Ovamo treba doći svako ko želi saznati istinu. Sve dok mogu, ja ću dolaziti u Potočare. Prilikom odlaska iz ovog kompleksa, dugo se osvrćem i šutim, razmišljajući o ljudima koji ovdje leže – pričao je Trnka, uz poruku da se zločini i genocid nikad ne smiju zaboraviti piše Faktor.
Dženaza rahmetli Osmanu Trnki klanjat će se u utorak, 18. maja, poslije ikindije-namaza kod Repovačke džamije, a ukopat će se u haremu Musala u Konjicu.
