Holz bio je socijalni radnik, profesor muzike i izaslanik za Bosnu i Hercegovinu u Caritasu u Duisburgu. Tamo je angažovan od 1968. godine, a pet godina kasnije preselio se u Neukirchen-Vluyn. Početkom 1990-ih, tokom izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji, njegov život se u potpunosti promijenio. Prizori stradanja nisu mu dali mira, piše RP.
"U februaru 1992. i sam je otišao u Bosnu, gdje je iz neposredne blizine doživio strahote rata. Puko siromaštvo stanovnika u mnogim područjima te zemlje motivisalo ga je da se tokom narednih decenija angažuje za naizgled zaboravljenu zemlju. Jer i mnogo godina nakon okončanja rata, ravnodušnost i korupcija sprečavaju da se tamošnji stanovnici ponovo vrate vrijednostima normalnog života. Holz od tada organizuje konvoje pomoći, prikuplja donacije i uvijek iznova i sam putuje tamo. Više od 90 puta boravio je u Bosni i Hercegovini, koju sam opisuje kao 'sirotište Evrope'", piše RP.
Jedan od projekata koji mu je najviše prirastao srcu bilo je osnivanje narodnih kuhinja u Zenici i Banjoj Luci, koje je podržavala njegova humanitarna organizacija Bosnienhilfe. Samo za narodnu kuhinju u Zenici godišnji troškovi iznose 30.000 eura, podsjetio je RP.
Sa suprugom Ursulom napravio hiljade tegli marmelade, čijom prodajom je prikupljana pomoć za Bosnu i Hercegovinu. Inače, njegova supruga Ursula, sa kojom je 2021. proslavio zlatnu godišnjicu braka, kako piše u njemački listu, cijelo to vrijeme mu je bila dragocjena podrška i oslonac.
"Sve do smrti, Heribert je za svoje projekte u Bosni i Hercegovini uspijevao prikupiti 10.000 eura mjesečno, što bi, prema slobodnoj procjeni, tokom tri decenije predstavljalo oko dva miliona eura. Njemu je bilo važno da pomaže ljudima da bi oni kasnije sami sebi mogli pomoći. Svako ko ima krov nad glavom i dobije nekoliko ovaca preko Bosnienhilfe, može stati na svoje noge, smatrao je Holz", piše RP.
Za svoj angažman i pomoć ljudima u potrebi Heribert Holz je još za života dobio brojna priznanja, poput Njemačkog krsta za zasluge, Medalju za zasluge Sjeverne Rajne-Vestfalije, prestižnog papinskog ordena "Za crkvu i papu", a 2011. je u rodnom Duisburgu proglašen i "Građaninom godine".
"Uvijek je bio skeptičan prema izrazima zahvalnosti zvaničnih državnih ili političkih aktera u Bosni i Hercegovini. Jer, odgovorni u Bosni i Hercegovini često izgledaju tobože puni zahvalnosti, ali u stvarnosti su mahom samo zainteresovani da iz toga izvuku sopstveni politički kapital", piše Rheinische Post povodom smrti istaknutog humanitarnog radnika Heriberta Holza, prenosi Deutsche Welle.
Foto:Bosnienhilfe
