Žena o kojoj se mnogo pričalo i koja je svrstana u legendu proglašena je narodnim herojem 1953. godine. U partizanima je dobila ilegalno ime Olga, bila je znana i kao "Šercerjeva Olga".
Tokom NOB-a je čak šest puta ranjena, no pred kraj rata je postala politički komesar Slovenske centralne partizanske bolnice na Planini, a nakon toga pomoćnica šefa obavještajnog centra Sedmog korpusa NOVJ.
Zbog antifašističkih djelatnosti morala je sa svojom porodicom emigrirati iz rođenog mjesta, Trsta.
Živjela je i u Ljubljani i Zagrebu, ali zbog svog aktivizma i članstva u partizanima imala je brojne probleme, ranjavana je ali je uspjela da se izvuče i prebrodi životne nedaće.
Svoj bogat život i sjećanja na događaje u kojima je učestvovala ali i partizanske godine objavila je u knjizi "Po naši zemlji".
