Praksa im je, da nakon što skupa klanjaju, babo Merjem odvuče do nane i djeda odakle ide u školu sama a Mustafu direktno u vrtić jer je još mali za škole, zatim babo ide svojim obavezama. I tako svako jutro.
Nikada još ih još nisam vidio ujutro da su nenaspavani ili namrgođeni. Čak šta više, osmijeh im je uvijek na licu i uvijek su raspoloženi čak i kada ih zezam.
Molim Gospodara da Mustafu i Merjem učvrsti na njihovom putu odrastanja na pravim vrijednsotima i sačuva iskušenja dunjalučkih a njihove roditelje nagradi najljepšim nagradama koje može da poželi jedan roditelj.
Molim Gospodara da ovakve i slične primjere što češće viđamo u našim sredinama, da djecu odgajamo na pravim vrijednostima, da se ne ustručavamo promovisati prave porodične vrijednosti a ne da osuđujemo one koji idu u džamiju (jer pretjeruju) a neke druge scene u društvu i na društvenim mrežama nam budu sasvim uredu i ne smetaju nam.
(Almin Plančić)
