U posljednje vrijeme, sve više zaljubljenika u zimske radosti odlučuje se za iznajmljivanje sanki ili ski opreme kako bi proveli slobodan dan na snijegu. Međutim, nova praksa koja izaziva pitanje sigurnosti ličnih podataka jeste zahtjev za “ostavljanjem” lične karte prilikom najma sanki na svega četiri sata. Ova praksa izazvala je podijeljena mišljenja, postavljajući važno pitanje o granici između bezbjednosti i očuvanja privatnosti građana, ali i sigurnosti vraćanja opreme.
Tokom vikenda, majka s djecom platila je cijenu najma sanki od 8 KM. Ona ističe: “Morala sam ostaviti svoju ličnu kartu kako bih zadužila sanke na četiri sata.”
Međutim, po povratku, primijetila sam da je moja lična karta bila ostavljena otvoreno dostupna na stolu, izložena pogledima javnosti. Ova situacija izazvala je ozbiljnu zabrinutost u vezi s zaštitom privatnosti i postavlja pitanje o sigurnosti ličnih podataka u procesu iznajmljivanja, izjavila je zabrinuto.
Iako je opravdano tražiti identifikacione dokumente u određenim situacijama, postavlja se pitanje da li je to pretjerano u okviru jednostavne rekreacije poput sankanja. Neki iznajmljivači zahtijevaju ličnu kartu kao dio procedure najma, dok građani razmišljaju o stvarnoj neophodnosti takvog zahtjeva.
Mnogi ljubitelji zimskih sportova izražavaju zabrinutost zbog moguće zloupotrebe ličnih podataka. Ova praksa postavlja pitanje nužnosti predstavljanja lične karte u situacijama koje ne zahtijevaju toliko visok nivo identifikacije.
Agencija za zaštitu ličnih podataka jasno definiše uslove pod kojima se smiju uzimati kopije ličnih karata. Stoga, traženje ličnih podataka nije uvijek opravdano, naročito u kontekstu jednostavnih aktivnosti.
Građani su ranije bili upozoreni na svoje pravo da ulože prigovor ukoliko smatraju da im je povrijeđena privatnost u ovakvim situacijama. Ova kontroverza postavlja šire pitanje – gdje povući crtu između bezbjednosti i očuvanja privatnosti u svakodnevnim aktivnostima.
