Za pripadnike ID-a i drugih terorističkih grupa procedura je uglavnom jasna i ista za sve države, jer poslije identifikacije slijedi deportacija i suđenje. Međutim problem se javlja vezano za prihvat žena i djece sa sirijsko-iračkog ratišta, što je dovelo do različitih mišljenja u evropskim i drugim zapadnim državama, zbog čega je ova tema često prisutna u medijima.
“Primjetno je da se u posljednje vrijeme posvećuje veća medijska pažnja ženama koje su boravile u Siriji, posvećuje se pažnja detaljima iz njihovog života, detaljima njihovog djelovanja i uloge u samim oružanim sukobima”, smatra aktivistica za ljudska prava i izgradnju mira Maida Zagorac.
Zagorac je mišljenja da se može pročitati i neprimjeren epitet koji ih prati “džihadističke mlade/mladenke” i da je zastupljeno senzacionalističko medijsko izvještavanje te iscrpni izvještaji o tome na koji način određene države regulišu njihov status, što značajno doprinosi stvaranju određene društvene percepcije o njima, prenose Agencije.
Najveći kamp za smještaj pripadnika ID i članova njihovih porodica je Al-Hol u kojem trenutno boravi oko 74.000 osoba, oko 90 procenata su žene i djeca, od čega je djece oko 41.000. Zbog ove činjenice je reagovao i UN, te je Henrietta Fore, izvršna direktorica UNICEF-a, pozvala države članice da "preuzmu odgovornost za djecu koja su njihovi građani ili su rođeni u njihovim državama, te da poduzmu mjere kako bi spriječili djecu da postanu apatridi".
Oko 7.000 djece je stranog porijekla, odnosno roditelji su stranci. Takođe, prema podacima UN-a oko 335 djece je bez roditeljskog staranja, a prema javno dostupnim podacima u ovom kampu je oko 40 žena sa djecom iz Bosne i Hercegovine, te navodno još četvero djece bez roditeljskog staranja. U kampu Roj je oko 1.400 stranih državljana iz četrdesetak država. Najveći problem su djeca kojih je oko 900 i koja u kampu Roj imaju brojne zdravstvene probleme, godinama nisu pohađala školu, a nemaju državljanstvo nijedne države. Većina evropskih državljana želi kući prihvatajući suđenje, dok državljani iz arapskih zemalja ne žele da se vrate, jer su uvjereni da im prijeti mučenje ili smrtna kazna. Pretpostavlja se da u kampu Roj boravi oko 30 osoba za koje se vjeruje da imaju državljanstvo Bosne i Hercegovine. Po izjavi jedne naše državljanke, osim nje u ovom kampu nalaze se i tri žene iz Srbije, po dvije iz BiH i Crne Gore i da je s njima po troje-četvoro djece.
Stanje u regiji
Zamjenik pomoćnika državnog sekretara Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Matthew Palmer, prilikom posjete Banjoj Luci (15. juna), ponovio je da je Bosna i Hercegovina čvrst partner SAD-a u borbi protiv terorizma, te da duboko cijene saradnju BiH kada je u pitanju povratak stranih boraca iz Sirije u BiH i da vjeruje bh. vlastima da će biti u stanju upravljati ovim slučajevima. Državne institucije u BiH već poduzimaju određene aktivnosti vezano za povratak državljana koji su živjeli pod kontrolom tzv. Islamske države, radi se o osjetljivim pitanjima, zbog čega nema puno informacija u javnosti o detaljima navedenih aktivnosti. Trenutno su u toku aktivnosti na identifikaciji državljana BiH koji su smješteni u kampove u Siriji, za one za koje se utvrdi da su bili pripadnici terorističkih grupa, postupak je jednostavniji, jer slijedi suđenje i sankcionisanje po osnovu izmjena krivičnog zakona BiH. Ono što je najosjetljivije u cijeloj priči su zapravo pitanja vezana za povratak žena i djece, problem predstavlja način upisa djece rođene na teritoriji koju je kontrolisala tzv. Islamska država, a javljaju se i mnogi drugi specifični problemi za državne organe.
Kada se sagleda situacija za regiju Balkana, prema informacijama iz medija, u Siriji je rođeno oko 85 djece od albanskih žena iz Albanije, Kosova i Sjeverne Makedonije, a koji trenutno borave u kampovima u Siriji. Po tim podacima oko 20 žena iz Srbije takođe boravi u kampovima u Siriji. Međutim, vlasti na Kosovu su prve u regionu prihvatile svoje državljane i uz pomoć SAD-a, u Prištinu je iz Sirije prebačeno 110 državljana Kosova, od čega četiri punoljetna muškarca, 32 žene i 74 djece. Ova četiri lica su uhapšena zbog sumnje da su učestvovala u borbama u Siriji, ali je jedno odmah pušteno jer je utvrđeno da se radi o maloljetniku. Ostalim licima kosovske institucije pružaju prvu pomoć nakon čega se planira program rehabilitacije i reintegracije. Šef Kosovske obavještajne agencije (AKI) Špend Madžuni, obavijestio je Odbor za nadzor Skupštine Kosova da repatrirane osobe ne predstavljaju prijetnju po sigurnost na Kosovu, jer većina njih su žrtve. Po zvaničnim podacima do sada su se 334 osobe vratile iz borbenih zona u Siriji i da tamo ima još 65 ljudi sa Kosova. U Centru za zadržavanje stranaca koji je pod kontrolom MUP-a Kosova u Vranom Dolu kod Prištine, smješteni su kosovski državljani koji su vraćeni iz Sirije. Ovaj centar ima potrebne uslove za smještaj ljudi, ograđen je zaštitnom ogradom i fizički je osiguran.
Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić je 30. aprila ove godine izjavio da se u Siriji trenutno nalazi oko 105 državljana BiH, od čega oko 50 žena i djece. U ovom trenutku zaista je teško reći o kojem tačno broju se radi, ali činjenica je da se razvijene zapadne države lakše nose sa ovim problemom, jer imaju sredstva kako da riješe tu situaciju, mada većina država još nije u potpunosti preuzela svoje državljane. Posebnu teškoću za institucije u BiH, predstavlja to što veliki broj djece nema nikakva dokumenta, a takođe i za punoljetne državljane je teško dokazati identitet, što je dugotrajan i skup proces. Sve to kao i druge nepoznanice utiču na to da ova situacija predstavlja i određeni sigurnosni izazov za državu.
O tom sigurnosnom segmentu Zorica Mršević, profesorica i aktivistkinja za ljudska prava, sa Instituta za društvena istraživanja iz Beograda kaže: “Sigurnosni rizici kojima su izložene žene u zoni konflikta su uglavnom dvostruki, s jedne strane, to su različiti oblici rodno zasnovanog nasilja kojem su bile izložene. S druge strane, njihovu sigurnost često ugrožavaju nemilosrdni pravni sistemi koji najčešće onemogućuju povratak ili nastoje mehanički razlikovati žrtve rata kao osobe koje bježe od ratnog nasilja što otežava način legalizacije povratka u matične države”.
Ova pravna dilema prisutna je i u mnogim evropskim državama, koje imaju sličnu situaciju kada je u pitanju povratak vlastitih državljana sa iračko-sirijskog ratišta. Profesorica Mršević naglašava da nedostatak razumijevanja dovodi do toga da se ne prepoznaju ili ignorišu bitne specifičnosti žena žrtava rata, naime da su one zapravo često pobjegle osim od rata, takođe i od rodno zasnovanog nasilja, obično ne manje smrtonosnog od ratnog nasilja. Naime, dok rat obično izbjegava žene, situacija bez rata obično čini da žene postanu žrtve nasilja, te ih stavljaju u položaj visoke ranjivosti na svim stanicama kao što su navedeni kampovi i još su više ranjive.
Bosna i Hercegovina je obavezna u skladu sa domaćim pravnim aktima, od kojih je najznačajniji Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH i Zakon o zabrani diskriminacije BiH, te Ustav BiH, kao najviši pravni akt države koji zabranjuje svaki vid diskriminacije, između ostalih i na osnovu spola, (te različitim međunarodnog dokumentima u oblasti rodne ravnopravnosti i ljudskih prava žena koje je potpisala i ratificirala), obezbijediti jednaka prava i jednake mogućnosti svim svojim građanima i građankama, pa tako i jednaka prava, mogućnosti i odgovornost povratnicima i povratnicama sa stranih ratišta, mišljenja je pravnica i aktivistica Zagorac.
“Već ranije je Vijeće Evrope upozorilo BiH da će morati primiti natrag sve svoje državljane i državljanke koje su boravili u Siriji tokom ratnih dešavanja, naravno da se ova obaveza BiH treba, bez diskriminacije po osnovu spola, odnositi jednako i na muškarce i na žene”, dodaje Zagorac, te zaključuje, svakako da svaka država, pa tako i Bosna i Hercegovina ima svoje mehanizme provjere da li određena osoba predstavlja opasnost po društvo, ili ne, na osnovu kojih treba da postupa.
