Jedna od najružnijih osobina je da čovjek bude poput papagaja koji ponavlja ono što čuje od ljudi, pa, niti suvislo i razborito zna govoriti, niti se da ućutkati. To je odvratna osobina koju je šejtan učinio lijepom ljudima slabog duha, i to je svojstvo povodljivih ljudi i slijepih sljedbenika koji se odazivaju na svaki povik i koji se okreću kako vjetar puše.
U arapskom jeziku se za povodljivca i slijepog sljedbenika koristi termin (إمَّعة – ”imme’atun”), a označava nestabilnog, neodlučnog i kolebljivog čovjeka koji nema svoje mišljenje i svoj stav.
U tom smislu je i hadis koji prenosi Huzejfe ibn Jeman, radijallahu anhu, u kojem je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ne budite povodljivi beskičmenjaci, koji kažu: ‘Ako ljudi čine dobro i mi ćemo, ako ljudi čine loše i mi ćemo.’ Već, ako ljudi budu činili dobro i vi to činite, a ako ljudi budu činili loše, klonite se toga.” (Tirmizi)
U drugom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uporedio je takvog čovjeka sa opnom ili ljušturicom na zrnu žita. Naime, govoreći o predznacima Sudnjega dana i o tome da će se pred Kijametski dan vjerovati lažovima, da će nedostojni i nesposobni ljudi obnašati visoke funkcije, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Dobri ljudi će odlaziti sa dunjaluka, jedan po jedan, a ostat će najprezreniji ljudi koji će biti bezvrijedni poput ljušturica (mekinja) od zrnevlja žita ili hurmi.” (Buharija)
Hazreti Alija, radijallahu anhu, smatrao je takvog čovjeka najgorom vrstom ljudi kada je svom prijatelju Kumejlu ibn Zijadu, rekao: ”Postoje tri vrste ljudi: istinski učenjak (koji postupa po onome što zna), učenik na putu spasa i primitivac (prostak) koji se odaziva na svaki povik i koji se okreće kako vjetar puše. Takvi nisu obasjani svjetlom znanja, niti su pronašli sigurno utočište.” (Ibn Asakir, Tarih Dimešk, 50/251.)
Povodljivi ljudi nisu u stanju da glasno i jasno govore istinu, a u isto vrijeme govore i promovišu neistinu bez prisile i potrebe. I budući da su slabe odlučnosti, slabi u mišljenju i nemaju vrijednost među ljudima, oni su, radi vlastite koristi i sitnog šićara, spremni govoriti neistinu, lagati, potvarati druge muslimane, laskati i dodvoravati se i na račun svoje vjere, tradicije, naroda i države.
Za razliku od njih, iskreni vjernik posjeduje samopouzdanje koje proizlazi iz njegovog povjerenja i pouzdanja u Allaha. On se uzdiže do stepena postojanosti, a njegova privrženost i pokornost svome Gospodaru i Njegovoj vjeri raste kako se iskušenja povećavaju.
Iskreni musliman je istinska ličnost koju niko ne može kupiti i navesti na nešto što se kosi sa zdravim razumom i sa principima prirodne i čiste vjere islama. Jedna takva ličnost vrijedi koliko hiljade povodljvih beskičmenjaka i slijepih sljedbenika.
Rečeno je: ”Jedan čovjek vrijedi kolik’ hiljadu ljudi, a hiljadu slabića ne vrijedi ni kolik’ jedan opanak.”
Stoga, ne budimo povodljivi beskičmenjaci, već budimo istinske ličnosti, budimo ustrajni i postojani na putu istine makar nam se činilo da malo ljudi ide tim putem, a budimo daleko od puteva zablude makar većina ljudi hodila tim putevima, jer, u konačnici, to su putevi stradalništva i propasti na oba svijeta.
