Ne skriva da smo ga obradovali.
Mi smo imali Adila
- Povratnički život je ionako opterećen svim i svačim, makar neka svjetlost da se pojavi, govori Alija, po svim elementima tipični povratnik, ako poslije ovoliko godina od rata ima smisla uopće taj pojam koristiti.
- Zbog papirologije, koja kao da postoji samo da se oteža život istinskim povratnicima, nisam uspio dobiti donaciju za kuću, u kojoj moja tri sina namjeravaju ostati, ogorčen je Alija, a upravo zbog tih papira njegov brat je prodao polusrušenu kuću.
- Nije mogao dobiti donaciju, a sam nije imao para, objašnjava Alija, napominjući da je u RS-u pravilo, kao i u FBiH, da povratnik mora imati ličnu kartu izvađenu u mjestu u kojem se traži obnova.
- To izgleda logično, ali gdje ćete vi živjeti ako nemate obnovljenu kuću? Jer, i tamo gdje stvarno živite morate imati dokument, govori Alija, uvjeren da je u većini povratničkih sredina isto kao i kod njih: ako nemate “svoga” političara u vrhu vlasti, uzaludno je sve.
- Mi smo “imali” Adila Osmanovića, i on nam je pomogao oko infrastrukture, ali, ako kažem da je samo jedna povratnička kuća u Bardacima, od blizu 70 njih, obnovljena donatorskim sredstvima, sve je jasno, ističe Alija, bivši logoraš, što nije nimalo smanjilo njegove povratničke muke.
- Tužno je što su mnoge porodice izumrle ne dočekavši obnovu, smatra Alija.
I Izet Karović, prvi čovjek povratničkog udruženja građana iz Foče, nije čuo za to da više ne treba slati potvrdu o životu.
On je jedan od 11.560 korisnika Fonda PIO/MIO, kaže nam Tihomir Joksimović, šef kabineta direktora tog fonda, napominjući da je Fond PIO/MIO Federacije istu stvar uradio prošle godine. Dakle, oni koji žive u RS-u, a primaju penziju iz federalnog fonda, više ne treba da krajem godine šalju potvrdu da su živi.
- Ovakvim potezom svi smo na dobitku. Naš fond, na primjer, ima oko 1.700 korisnika penzije u Sloveniji, u Hrvatskoj više od 12.000, u Crnoj Gori 1.700, tako da kada saberete sve to, zajedno sa ovim korisnicima iz Federacije, znači da je prepolovljen broj od 50.000 onih koji su nam je dosad slali, da 25.000 ljudi nema potrebu da izlazi iz svoje kuće, da gubi energiju, vrijeme. Jer, obavijest o smrti dobivamo od IDDEEA, kaže Joksimović.
Jednako kao što tu potvrdu treba i dalje da šalju njihovi korisnici iz drugih, pretežno evropskih zemlja.
Joksimović ne krije zadovoljstvo što su fondovi PIO/MIO, općenito svi s područja bivše države, prvi koji su uvezali podatke, a redovne godišnje susrete njihovih direktora i saradnika pretvorili u korisnu razmjenu ideja.
- Na jednom od tih susreta dogovorili smo se i o ukidanju te potvrde, ali to nije sve. Ako je neko radio u pet država, a, na primjer, sada živi u Bijeljini, dovoljno je da u bijeljinskoj poslovnici Fonda preda zahtjev za penziju, što će se smatrati dovoljnim za objedinjavanje staža, navodi Joksimović.
U ovu priču se uklapa i informacija koja je juče stigla iz Zavoda PIO/MIO FBiH. Direktor Zijad Krnjić i direktor PVA, mirovinskog osiguranja Republike Austrije, Winfried Pinggera potpisali su u Beču protokol o načinu postupanja dva nositelja mirovinskog osiguranja u situacijama različitog zakonskog normiranja.
Time će biti otklonjeni problemi koje su imali, prvenstveno, građani BiH koji imaju staž u obje zemlje. Naime, u dosadašnjoj praksi, bh. građani koji su imali posljednje zaposlenje u Austriji, suočavali su se s poteškoćama u ostvarivanju prava na mirovinu, zbog različitih zakonskih odredbi, priopćeno je iz Zavoda PIO/MIO.
Potpisivanjem protokola dogovoren je način postupanja u takvim situacijama, čime će građani biti pošteđeni dodatnih procedura i troškova, a sam rok čekanja na mirovinu će biti kraći, navodi se.
No, Fočak Izet Karović, koji sada živi na sarajevskoj Dobrinji, kaže da, kada treba da izvadi neki dokument, ode “preko granice”, u Istočno Sarajevo, i traženo dobije vrlo brzo.
- U RS-u su te službe povezane i nije važno da li ste, recimo, rođeni u Banjaluci ili na Palama. Problem je kada treba dobiti dokument iz Federacije. Nadam se da će se elektronski sistemi dva entiteta uvezati, jer bez toga je sve daleko teže, navodi Izet, dodajući nekoliko velikih problema pred kojima povratnici ostaju bez riječi.
- Kažu mi da će uskoro ponovo biti javni poziv u federalnom Ministarstvu za izbjeglice, ali moraš dokazati da si 1992. godine tamo bio prijavljen, moraš dokazati da si prijavljen i danas, moraš dostaviti adresu kuće koju hoćeš da obnoviš... Ne shvata se da ja danas moram negdje da živim. Ili se misli da mogu živjeti kod komšije ili, možda, ispod stabla jabuke, govori Ibro.
Danijela Zirdum, koja vodi Udruženje Feniks iz Dervente, saznala je iz medija za novine u fondovima. Govori da bi bilo dobro elektronski uvezati i sve ostale institucije.
- Ne samo zbog povratnika. Njihove muke su iste kao i kod drugih, smatra Zirdum, u čijem je udruženju 300 članova.
Bez namjernih grešaka
- Više od svakog papira, sve ovdašnje ljude pogađaju nekažnjene krađe šume. U posljednje vrijeme su se smanjile, zato što su se smanjile i šumske površine. Rijetko ko bude kažnjen. Ali, osnovni je problem što je malo povratnika, kaže Zirdum.
Kemal Gunić, predsjednik udruženja povratnika u Banjaluci, napominje da je u RS-u dobivanje nekih dokumenata već olakšano samim tim što je dovoljno otići u bilo koju tamošnju opštinsku službu i, recimo, možete dobiti rodni list i državljanstvo. Za rodni list važi i kopija, ističe Kemal kojeg, ipak, najviše brinu imovinskopravni odnosi i njihova dokumentacija.
Postupak harmonizacije, usaglašavanje podataka iz grunta i katastra je u toku, ali, potcrtava Kemal, skopčano je sa brojnim problemima.
- Kada je, recimo, neko nezadovoljan načinom kako je njegova imovina predstavljena u katastru i ako hoće da to provjeri, ne može to uraditi u RS-u, nego mora ići u Sarajevo, u centralni ured za zemljišne knjige, govori Kemal, tvrdeći da, prema informacijama kojima raspolažu u udruženju, zasad nema namjernih grešaka.
- Bilo je građana čija je imovina uzurpirana, ali je uglavnom vraćena. Izuzetaka ima. Recimo, u Vrbanji, počeli su gradnju kuće na tuđoj zemlji, inspekcija je to zaustavila i sada sve dugo tako stoji. Bespravni graditelj se ne povlači, a vlasnici ne mogu koristiti svoju zemlju, kaže Gunić, dodajući da tu nikakva papirologija ne pomaže, nego pravna država.
Ali, ne ona na papiru.
