Ona je rezultat ispražnjenih novčanika bh. građana, usljed rapidnog rasta troškova života tokom posljednjih godina- pojedinih čak i za 50 odsto. A najviše je poskupjelo meso, koje plaćamo od četiri do sedam maraka više- u odnosu na period prije pet godina. A sve je teže izdvojiti novac- osim za kafu, čak i za jedan pristojan obrok dnevno.
Sve što zarade, potroše na golo preživljavanje. Tako bi se u najkraćem mogla opisati svakodnevica većine građana naše zemlje. Sindikalna potrošačka korpa za januar iznosila je gotovo 3000 maraka, što je mnogima tromjesečna, a ne mjesečna plata.
Iako se svakodnevno govori o poskupljenjima, šokantan je podatak da smo prije samo pet godina jeli meso koje je sedam maraka jeftinije. Pili smo pet maraka jeftiniju kafu, a grijali smo se na 70 maraka jeftiniji ugalj.
Milan Simić, vlasnik lanca prodavnica
Činjenica je da masa artikala koje imamo sve se uvozi tako da mi ne možemo ništa to, kako dođe, dio smo svijeta, ništa posebno nikakvim mjerama se ne može…
Statistika kaže da je za troškove prehrane mjesečno potrebno izdvojiti oko 1300 maraka.
“Prosječna plata pokriva tek 45% potrošačke korpe, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophdnih za život četvoročlane porodice”.
Oni koji hranu proizvode nemaju odgovor na pitanje – zašto je cijena sirovine i gotovog proizvoda u tolikoj disproporciji.
U udruženjima potrošača kažu da je rješenje u uključivanju države. Ograničenje marže samo je jedna od mogućnosti, piše BHRT.
Uprkos trendovima u ekonomskim tokovima zemalja Evropske unije koji se reflektuju kroz pad inflacije i zaustavljanje rasta cijena, u Bosni i Hercegovini logici u ekonomskom smislu nema previše mjesta.
