Sve su ovo pitanja koja su u posljednjih nekoliko mjeseci, nakon snažnog vala pandemije, te i rata u Ukrajini postala naša svakodnevnica.
Nekad smo za 100 KM znali iznijeti iz prodavnice tri, četiri pune kese. Danas, ako imamo sreće samo jednu. Pa se čudimo i prepričavamo kako su puter, ulje, maslinovo ulje, brašno, šećer, sve osnovne životne namirnice postale luksuz. I tražimo gdje ima sniženja, ako ih uopše ima, piše interview.ba.
Voće i povrće kupujemo na komad, oni sa tanjim novčanicima, a nije samo riječ o penzionerima i radnicima, meso serviraju dva tri puta mjesečno. Ni piletina više nije jeftina.
SAMO SU SEBI POVEĆALI PLAĆE
U maju ove godine, u odnosu na isti period 2021. građani Bosne i Hercegovine (BiH) su, prema podacima Agencije za statistiku BiH, za osnovnu potrošačku korpu morali da izdvoje 14,4% više novca, tačnije 500 KM.
Iako podaci za jun još uvijek nisu dostupni, svakodnevni porast cijena s kojim se suočavamo ukazuje na to da će ova cifra još rasti, a razlog, kako za Interview.ba objašnjava Marin Bago, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača “Futura”, treba pronaći u činjenici da bh. tržište funkcioniše bez ograničenja i reakcije nadležnih.
“Kod nas je slobodno tržište. Mi smo pred sami rat usvojili model tržišne ekonomije, a to znači slobodno formiranje cijena. Naše institucije su jedine institucije u region, a i na svijetu, koje nisu poduzele mjere kako bi zaštitile građane. To nisu samo mjere koje proizilaze iz Zakona o zaštiti potrošača. U BiH se ekonomska situacija mora totalno mijenjati. Mora se utjecati na smanjenje potrošačke košarice, paziti na demografiju, moraju se obezbijediti besplatni vrtići, topli obroci u školama, podići poljoprivreda i tako dalje. Svaki resor se mora podići na noge. Naši nisu uradili ništa, osim što su sebi povećali plaće”, objašnjava Bago.
On ističe da će, ukoliko se ovaj tempo rasta cijena nastavi, članovi prosječne bh. porodice za potrošačku korpu do kraja godine morati izdvajati i do 3.000 KM, dok je prosječna plata u Federaciji BiH (FBiH), kao i u Republici Srpskoj (RS) nešto viša od 1.000 KM.
“To je neka granica, odnosno crvena linija koju niko ne može izdržati, pa čak i ako dvoje u obitelji rade u državnim institucijama”, dodaje.
A u državnim institucijama rade i političari, no, njihov fokus nije na građanima, već na predizbornoj kampanji, koja se odavno zahuktala, međusobnim svađama, dokazivanjima.
U odnosu na april 2021. poskupljenja su viša za 13, posto.
Istovremeno, minimalne plaće su između 500 i 600 KM, najniža penzija u Federaciji 410, a u RS 480 KM.
A treba živjeti. I svakodnevno kupovati. Makar ono osnovno.
ISTORIJSKI RAST CIJENA
Prošla je godina bila teška zbog pandemije, mnogi su ostali bez radnih mjesta, primanja su manja… No, ova je donijela nove probleme – veće cijene brašna, šećera, hljeba, ulja, prije svega. Pa smo od prošlogodišnje cijene po litri od 2,7 KM došli do toga da ulje sada plaćamo i 5,7 KM.
Meso je posebna priča – prošlogodišnju cijenu od 4,9 KM po kilogramu piletine zamijenila je ona od 6,6 KM.
No, ovih smo dana dobili dobru vijest, da je piletina pojeftinila za dvadesetak posto, a s obzirom na to da cijene žitarica na svjetskim berzama polako padaju očekuje se dodatni pad cijene u narednom periodu.
Predsjedavajući Koordinacionog tijela za živinarstvo i peradarstvo BiH Predrag Miličić donosi i umirujuću vijest da se tržište donekle smirilo u odnosu na proljeće kada je došlo do enormnog rasta cijene piletine, te je kilogram pilećeg bijelog mesa koštao i do 16 M.
“Cijene padaju. To je posljedica, prije svega, veoma siromašnog tržišta i pada prometa. Osim toga, situacija je poboljšana i kada je riječ o proizvodnji stočne hrane, s obzirom na to da su ukinute potpune zabrane uvoza”, rekao je Miličić.
Ističe i kako informacije sa svjetskih berzi nagovještavaju da padaju i cijene žitarica, koje su prethodnih mjeseci obarale istorijske rekorde.
No, nema nagovještaja da će pojeftiniti junetina, koja sada košta oko 17 KM, te je skuplja za 4 KM nego prošle godine. Niti puter čija je cijena po kilogramu bila i do 36 KM.
KANADA, NOVALIĆ I DODIK
Reakcija političara na ovu situaciju nije u potpunosti izostala, te nam je Fadil Novalić, premijer FBiH, poskupljenje goriva objasnio time da je jeftinije nego u Hrvatskoj ne obraćajući pažnju na, naprimjer, Kanadu u odnosu na koju je skuplje.
Sa druge strane, Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH poručio je da jednostavno pješačimo i automobile ostavimo na parkingu.
“Slušajte, nisam ja valjda jedini koji ovdje ima oči. Ali ja vidim da je veća gužva, svi su u automobilima, niko nije zaustavio svoj automobil zato što je cijena povećana s 2,30 ili 2,40 na 3,05 ili 3,20 KM. Svi voze automobile i svi se zadnji toga odriču. Ako je to toliki udar, onda se prvo ugasi motor, je li tako? Pa se ne vozi onoliko koliko se vozilo”, rekao je Dodik, dok je cijena goriva u međuvremenu postigla svoj maksimum od skoro 4,00 KM.
No, čak i ako prestanemo koristiti privatne automobile i usvojimo praksu svjetskih lidera, poput holandskog premijera Marka Ruttea, koji na posao idu pješke, ostaje nam problem svakodnevnog povećanja cijena osnovnih životnih namirnica.
“Sve poskupljuje, sve. Lakše ćemo sigurno pregrmiti da smo manje u autu, ali boli i plaši poskupljenje osnovnih namirnica”, kaže za Interview.ba domaćica Ranka iz Brčkog.
Kaže da ne kupuje što ne mora. Prvo kao i mnogi plati račune, kupi šećer, brašno i ulje, a preostalo kad ima i koliko ima.
Građani su nezadovoljni, no uglavnom to iskazuju na društvenim mrežama.
Kad su poskupljenja, baš kao i ponašanje političara u pitanju, ovdje uvijek vrijedi: Svakog čuda tri dana dosta.
Doduše, čudo poskupljenja traje mnogo duže. I čini se nikad kraja. A nama nikad dosta!
