Babo moj bila sam tako mala, imala sam samo 6 mjeseci kad si mi zadao najveću bol u životu. Zašto si to uradio babo? Zašto si mi ubio mamu? Zašto baš pred mojim očima babo?
Bila sam tako mala da nisam mogla ništa ni reć ni mamu odbranit, ostavio si me na podu da ležim tako bespomoćna i gledam kako je tučeš, kako je prebijaš do iznemoglosti, zašto si to uradio babo?
Oduzeo si mi nešto najpotrebnije u životu, oduzeo si mi snagu, moj miris, dušu, zaštitu, sve si mi oduzeo i ostavio me samu…da odrastam bez mame i bez tebe babo.
Ti si trebao da budeš uz nas, uz mene, a ne protiv nas i da me ostavljaš samu, to mi ni najveći neprijatelj ne bi mogao uraditi, ali ti si babo uradio, mogao si ne ostaviti samu, mogao si mi ubiti majku, mogao si mi oduzeti djetinjstvo, ali babo nadam se da nikada u životu neću naići na osobu kao što si ti a pogotovo da to bude moja voljena osoba.
I kada odrastem vjerovatno ću se pitati zašto nemam roditelje kao sva djeca, slomit ću se kada čujem sve ovo… gledat ću drugu djecu kako ih mama čuva, gledat ću kako ih babo nosi na ramenima dok oni imaju onaj mali dječiji osmijeh, to će biti djeca koju babo neće ostaviti samu u šumi i pred njima ubiti njihovu mamu jednim metkom iz pištolja.
Svi će imati svoje djetinjstvo, a ti si meni babo moj, oduzeo i mamu i babu i djetinjstvo, oduzeo si mi sve… osta siroče zbog tebe babo.💔
