Još jednom je ukazao na stravična stradanja Bošnjaka u ovom gradu, i to samo zbog imena koje su nosili, prenosi Avaz.
Status prenosimo u cijelosti:
- Sutra smo mogli ići na njihovu dženazu. Nedžad Avdić, Fikret i Redžep Hodžić, Ramiz Nukić, Hasan Nuhanović, Admir Salihović i Sadmir Nukić su slučajno preživjeli. Nedžad je imao 16 godina i ostao je ranjen, zatrpan leševima podno brane u Petkovcima, gdje je streljano stotine muškaraca i dječaka. Fikretu je bilo 10 godina kad je posljednji put vidio oca, a Redežp je bio tada beba od 9 mjeseci. Do danas nisu pronađeni posmrtni ostaci njihovog oca. Traga se za još 1.100 ljudi ubijenih u okolini Srebrenice. Ramizu su ubijeni otac i brat. On se vratio u svoju kuću u šumi pokraj Srebrenice. Ramiz svakodnevno traži u šumi kosti ubijenih. Do sada je pronašao 200 nestalih čije kosti je poslao na identifikaciju. Hasanu Nuhanoviću su pronađeni posmrtni ostaci majke, oca i brata. Admiru je ubijen otac i još 19 članova porodice. Sadmiru i njegovoj supruzi ubijeni su očevi. U jednoj sedmici u julu 1995. ubijeno je 8372 muškaraca i dječaka u okolini Srebrenice. Oni su izgledali kao Nedžad, Fikret, Redžep, Ramiz, Hasan, Admir, Sadmir; neki su bili vjernici, neki ateisti; različite dobi, različitih zanimanja, povezivalo ih je to što su svi nosili muslimanska imena. Dražen Erdemović je priznao da je samo njegova vojna jedinica ubila oko 1.200 muškaraca i dječaka, muslimana, na farmi Branjevo kod Zvornika u jednom danu, 16. jula 1995. On je bio u grupi koja je strijeljala od 10h ujutro do 15.30h, kada su umorni jedva dočekali smjenu. Nova smjena je nastavila ubijanje, a njegova grupa je otišla u kafanu. On je primijetio da je dobio žulj na prstu od obarača na mitraljezu.
