"Počela sam novi život u ovom kvartu 2001. godine. Djecu sam uputila na pravi put, školovala u ovoj školi. Hvala divnom ovom osoblju, učiteljici Tatjani, hvala razrednoj Melihi, hvala Petoj gimnaziji i djeci koja su ovo učinila. Zbog vas sam došla da vam se zahvalim", kazala je na početku.
Izrazila je nadu da će Faris biti posljednja osoba u ovoj državi koji je ubijen samo zato što se vraćao kući.
"Ja sam mu rekla 'sine nemoj izlaziti, sutra je škola'. Rekao je 'neću dugo, vratit ću se'. I nikad mi se više nije vratio. Nikad njegove lijepe, zelene oči... Moja duša, moja polovica srca. Druga mi je moj Ismet... Hvala vam još jednom, svima koji ste danas došli. Hvala ovim divnim ženama koje su napunile džamiju na tehvidu, ja nisam imala snage. Naša vrata su vam otvorena. Ja ne mogu zaboraviti šta ste sve učinili za moje dijete", dodala je.
Kako je rekla, nada se da ubica njenog djeteta nikad neće izaći na slobodu.
"Dabogda ga svaka moja suza stigla, i mog sina, i muža i sviju vas. Hvala vam do neba...", kazala je neutješna majka.
