jevojka po imenu Nejra Lilić je ponosno stala pored mezara svoga oca u Srebrenici. Diplomirala je i došla da kaže svome ocu. U toku je obilježavanje 25. godišnjice genocida u Srebrenici. 11. juli je svake godine vrlo bolan dan za porodice žrtava, za preživjele, i sve one koji duboko osjete tugu kojim odiše svaka fotografija iz Potočara, što potvrđuje i objava efendije Sadmira Mustafića.
U ime članova moje porodice koji su nestali, pronađeni, pokopani, mog oca, djeda, dajdže, rođaka i mnogih drugih ... Srebrenica nije bijeli cvijet; to nije promjena fotografije vašeg profila ili objavljivanje priče. Srebrenica je mnogo više; treba biti puno više .
Srebrenica mora biti upozorenje, kao pokazatelj mračne strane ljudske svijesti. Međutim, uloga Srebrenice jeste priznata ali nije shvaćena. Srebrenica nije samo 11. juli; Srebrenica traje cijelu godinu, ne zbog tuge i sjete, već kao upozorenje i izvor motivacije.
Probudimo se iz pasivnosti, jer nam niko neće pomoći ako sami sebi ne pomognemo.
Moju Srebrenicu, svaki bijeli nišan, moje ruke grle u nadi da će doći do promjene - vaša Nejra.
