Za poljoprivredne poticaje u BiH svake godine se izdvoje milioni KM, ali to ne prati rast u proizvodnji. U prošloj godini zabilježen je pad poljoprivredne proizvodnje u FBiH, dok je u RS-u zabilježen rast, ali samo u nekim oblastima. Postavlja se pitanje efikasnosti ove metode.
Mnogi poljoprivrednici ističu kako teško opstaju zbog kašnjenja u isplatama poticaja, a kada bi došlo do njihovog ukidanja potpuno bi propali. Država, odnosno entiteti, stvorili su "ovisnike" o poticajima, jer nisu regulisali druge oblasti kojim bi zaštitili domaću proizvodnju i proizvode od nelojalne konkurencije uvoznika. Slobodan uvoz ih dodatno "srozava".
Poticaji od Drugog svjetskog rata
Od 2010. godine do 2018. godine u FBiH je izdvojeno 607,7 miliona KM za poticaje poljoprivredi, dok je u RS-u od 2013. do 2018. godine izdvojeno 787,3 miliona KM. Samo u ovoj godini izdvaja se blizu 70 miliona KM u FBiH i 207 miliona KM u RS-u.
Historija poticaja seže još iz perioda nakon Drugog svjetskog rata, ali su ta izdvajanja bila vrlo mala. Ipak, od sredine 1950-ih godina bilježen je rast iz godine u godinu u sektoru poljoprivredne proizvodnje. Rast izdvajanja novca za poticaje bilježi se nakon rata u BiH. Poticaji u Federaciji su se počeli uplaćivati od 1996. godine kada se radilo na obnovama objekata i uređenju zemljišta, dok je u RS-u to počelo 2000. godine.
Od ukupnog novca, najviše se u oba entiteta izdvaja za sektor mljekarstva za koji su nam rekli da je najuspješniji u BiH, jer ostvaruje velik izvoz.
"U RS-u je mljekarski sektor favoriziran tokom posljednjih pet godina, ali došlo je do njegovog razvoja, zagarantovanog otkupa i porasta. Zbog toga je najviše ugrožen tov svinja i junadi, ali tako je", kazao nam je Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača RS-a.
Uprkos novcu, pad proizvodnje bilježi se u ratarstvu, proizvodnji mesa, ribarstvu, proizvodnji jaja i meda u RS-u, a u FBiH u ratarstvu, stočarstvu, biljnoj proizvodnji, voćarstvu i vinogradarstvu, proizvodnji žita, industrijskog bilja i krmnog bilja, zbog čega se postavlja pitanje kakvi su efekti poticaja ako se ne prate promjene u drugim oblastima.
Novi Zeland ukinuo poticaje
Novi Zeland je odlučio ukinuti poticaje za poljoprivredu 1984. godine, jer su utvrdili da su se mnogi poljoprivrednici bavili tim poslom samo radi poticaja i nisu ulagali u unapređenje proizvodnje. Kada su vlasti ukinule poticaje nastao je šok u poljoprivrednom sistemu. Nakon niza protesta poljoprivrednici su shvatili da se trebaju prilagoditi novom sistemu te su počeli razmišljati kao klasični biznismeni - kako unaprijediti svoju proizvodnju i prodati proizvod. Naučili su bolje koristiti resurse i doveli do toga da je poljoprivredna proizvodnja počela rasti brže od državnog prosjeka.
Poljoprivreda je Novom Zelandu nakon ukidanja poticaja donosila pet posto BDP-a, a danas čak 15 posto. Poljoprivrednici prate tržište i potrebe kupaca, a ne rade kao ranije kada su samo razmišljali kako će dobiti što više poticaja.
Ovo je pokrenulo i polemiku o tome kako bi trebalo ukinuti poticaj u Evropi koja i dalje to praktikuje, pa i u zemljama Balkana, a s ciljem rasta konkurentnosti. Hrvatski analitičari podržavaju ovu ideju kazavši kako poticaji trebaju biti dopuna dohotku, a ne plata, kako se doživljava na Zapadnom Balkanu, uključujući BiH.
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mirko Šarović nedavno je izjavio kako naši poljoprivrednici imaju najstariju opremu u Evropi, što govori da farmeri ne ulažu dovoljno u unapređenje.
Bez poticaja bh. farmeri bi propali
S druge strane, poljoprivrednici smatraju da bi ih većina potpuno propala i da se takva mjera ne može provesti u BiH i zemljama regije.
"Naša poljoprivreda bi potpuno propala, naročito mljekarski sektor, jer imamo najnižu cijenu otkupa sirovog mlijeka. Ukoliko domaći mljekari zatraže povećanje cijena, strane mljekare odmah smanje otkup. Da imamo domaće kvalitetne mljekare u vlasništvu samih farmera u njih bismo usmjeravali sirovinu i prerađivali je. Apsurd je da izvozimo najveću količinu mlijeka, a uvozimo mliječne prerađevine iako imamo kapacitet da preradimo sirovinu", kazao je Marinković.
Na putu ka eurointegracijama poljoprivredni sektor će morati doživjeti velike promjene kako bi mogao biti konkurentan, a proizvode izvoziti i dalje. Također, većina farmera će morati promijeniti strategije, jer će, ukoliko žele ostvariti poticaje za neke projekte na svojim farmama, najprije morati sami osigurati novac za iste, a sve će im biti subvencionirano tek po završetku projekta i to samo 50 posto. Naravno, u sve se moraju uključiti svi nivoi vlasti kako bi ovaj udar bio što blaži te moraju uložiti više na zaštiti domaće proizvodnje.
