Mali nevoljnik, poznat kao ‘dječak leptir’, baš kao i sva djeca oboljela od bulozne epidermiloze, primljen je u ovu ustanovu zbog komplikacija sa srcem koje je izazvala njegova osnovna bolest.
Posljednjih dana bio je priključen na aparate, bez svijesti, jedan za drugim otkazivali su mu organi. Ljekari su juče dva puta reanimirali Despota vraćajući ga iz mrtvih, ali sinoć kada mu je srce treći put stalo nije bilo spasa.
Dječak leptir preselio se među anđele. Nedugo potom, kada se tužna vijest pronijela Bajinom Baštom, cijela varoš na Drini je plakala za namučenim djetetom.
– Mama, znam da je došao kraj. Ne bojim se smrti. Želim samo da me pustite da odem, nemam snage da se mučim više. Pozdravi sve – posljednje je što je Despot rekao majci Sofiji prije nego što je izgubio svijest.
Kad dijete od 12 godina priželjkuje smrt, jasno je kakav mu je bio život. Mučan i bolan. Od rođenja Despotovo tijelo je bilo prekriveno bolnim i krvavim ranama i modricama koje su, kako je on rastao, bivale sve veće i nesnosnije. Zbog plikova koji su mu iskakali u unutrašnjim organima posljednjih nekoliko godina mogao je da jede samo kašastu hranu.
Slomljen bolovima, nekoliko mjeseci unazad nije mogao da stane na noge. Zbog nepravilnog razvoja tijela prsti na rukama i nogama su mu srasli jedan za drugi, prenosi Hayat.
– Čiko, znate li kada će pronaći lijek za ovu moju bolest, ne mogu više ovako – pitao je Despot 2015. godine redakciji Blica.
Slagali smo ga, mada smo mu iz očiju čitali da nam nije vjerovao na riječ. Na hiljade takvih, lažnih optimističkih, se prije tog našeg prvog susreta naslušao. Slušao ih je i sve dok nije zaspao da se više nikad ne probudi…
