Poslije dvomjesečnih neuspešnih pokušaja da odgovori na pobunu koja je zahvatila čak i građane malih, tradicionalno uspavanih mjesta, poput Brusa ili Aleksinca, Vučić pokazuje da slabo uči. Neka pomoć mu je očigledno potrebna
Kolumna Radara
“Tebe ništa nismo pitali” – djeluje kao odličan odgovor na pokušaj Aleksandra Vučića da, pozivanjem na savjetodavni referendum o svojoj smjeni, riješi duboku krizu započetu pogibijom 15 ljudi pod padom novosadske nadstrešnice.
Standardni odgovor potpuno je prikladan standardnom ponašanju, a Vučićev najnoviji pokušaj uticanja na društvene promjene koje su u toku, upravo je to: standardni pokušaj da u prvi plan stavi sebe, nakon što su ga studenti upravo stavom “tebe ništa nismo pitali” efikasno skinuli sa pijedestala građenog višegodišnjom žestokom propagandom.
Poslije dvomjesečnih neuspješnih pokušaja da odgovori na pobunu koja je zahvatila čak i građane malih, tradicionalno uspavanih mjesta, poput Brusa ili Aleksinca, Vučić pokazuje da slabo uči: dok studenti pozivaju na poštovanje Ustava i rad institucija, predsjednik poseže za još ranije nuđenim “referendumskim rješenjem” koje je, zbog zakonske neosnovanosti, morao ad-hoc da modifikuje u “savjetodavni referendum”.
I to čak nije jedini pogrešan aspekt najnovije manipulacije koja nam je servirana: poziv na besmisleni referendum lansiran je nekoliko sati nakon napada batinaša na studente beogradskog Pravnog fakulteta, na koji je policija reagovala privođenjem samo jednog od njih šestorice. I to, kako se vidjelo na snimcima, na vrlo prijateljski i zaštitnički način – za razliku od, recimo, čerečenja mladića kog je u Novom Sadu početkom novembra zaštitio Goran Ješić i to platio zatvorom.
Potpuno je logično da će protesti, započeti nakon napada na studente Fakulteta dramskih umjetnosti, nakon još brutalnijeg napada na mlade pravnike neminovno dobiti novi zamah. Nejasno je, međutim, odakle nervoznom predsjedniku ideja da bi društvo bijesno zbog povrijeđenih studenata i suza djevojke koja je o njima govorila pred kamerama, mogao tako lako zamajati pričom o “savjetodavnom referendumu”?!
Slabo uči predsjednik u posljednje vrijeme: ako je do sada bez naročitih problema uspijevao da usmjeri dovoljan broj opozicionara u pravcu koji mu odgovara, to nikako ne znači da je isti efekat zagarantovan u drastično drugačijim uslovima.
Prvo ispunjavanje studentskih zahtijeva, pa sve ostalo – zajednički je stav svih pobunjenih fakulteta (čak i ako se u po nečemu razlikuju) i društva koje taj stav masovno podržava. Prema istraživanju Crte na koje se i sam predsjednik pozvao, naime, studentski protest koji ga toliko boli, podržava čak 61 posto građana, među kojima ima i simpatizera vlasti i konzumenata provladinih medija.
Isto istraživanje, čiji podatak da više od polovine građana ne bi podržalo predsjednika na eventualnom referendumu Vučić pokušava da iskoristi kao mamac za svoj plan, kaže i nešto drugo: da samo raspisivanje referenduma ne bi podržala nadpolovična većina građana. I sve to vidjele su i opozicione stranke, koje još uvijek sa slabim uspjehom pokušavaju da stišaju bijes javnosti zbog podjele na prošlogodišnjim lokalnim izborima. I teško da su sklone političkom samoubistvu, kakvo bi bilo pristanak na referendum koji građani neće.
Čudno je sve to: predsjednik koji je godinama pokazivao izrazite vještine političke manipulacije i ozbiljan talenat za razumijevanje pulsa javnosti, sada ne prestaje da srlja iz greške u grešku. Da li to znači da, s obzirom na one informacije koje ima a široj javnosti su nedostupne, vjeruje da u procesu koji je u toku suštinski nema izlaza, pa zato pristupa očajničkom batrganju u nadi sa će se desiti čudo?
