Objavu prenosim u cijelosti i bez intervencija:
Zdravstveno stanje joj se pogoršava dva dana kasnije, testirana je 28. februara na punktu u KCUS-u, koji se nalazi odmah pored trijaže, poslijepodne dobijamo rezultat testa koji je
Odmah narednog dana, 1. marta je vodim u Covid ambulantu/Vrazova gdje joj ponovno uzimaju bris, krv i snimaju pluća. Poslijepodne dobijamo rezultat testa koji je
a snimak pluća pokazuje obostranu upalu pluća. Taj dan, 1. marta prima prvu dozu Triaxa, a dežurnu doktoricu sam doslovno morala vući za rukav kako bi mi odgovorila na pitanje da li mama treba primiti i Clexane s obzirom na kompletnu kliničku sliku. Odgovorila mi je da nema potrebe, zatim sam je upitala da li smijem makar Aspirin protect da joj dajem, na što je rekla ‘možete ako hoćete’.
Temperatura je te večeri bila najviša do sada – čak 39,4; pozvala sam hitnu pomoć u 21:30h, rečeno mi je da joj dam voltaren čepić i da ih opet pozovem za pola sata ukoliko se temperatura ne snizi i bolovi u mišićima ne umire – što sam i učinila naravno.
Javlja mi se izuzetno drzak i nadobudan uposlenik koji tvrdi da
iako sam na početku razgovora naglasila da mama ima i dijabetes i hipertenziju godinama, te da sam tek nedavno ostala bez oca (u noći kada je tata rahmetli bio u predinfarktnom stanju, inače i onkološki pacijent, hitna pomoć je nakon više uzastopnih poziva i molbi došla na adresu nakon 57 minuta, da bi dvije minute poslije doživio srčani udar, reanimiran je preda mnom i mamom ali o njegovoj smrti I nesavjesnom liječenju ću pisati nešto kasnije) uz molbu da mi pomognu kako ne bih ostala i bez majke. Zahtjev je naravno odbijen.
