Zukić ističe da uprkos svim donacijama, 30 godina nakon rata ne možemo govoriti o dostojanstvenom povratku.
“Oko 330.000 stambenih objekata je popravljeno ili napravljeno stranim donacijama i dijelom sredstava entiteta. Naše institucije su tražile od međunarodnih organizacija da se pomogne ljudima na jedinstven način, imovinski fond gdje bi bila sva sredstva na jednom mjestu i znalo bi se transparentno koliko i za što se utrošilo. Do toga nije došlo. Mi revidiranom strategijom iz Aneksa VII Dejtonskog sporazuma imamo sve garancije i elementarna prava garantovanog povratka i to se u BiH uradilo, ali je BiH zakomplikovala svoj status u međunarodnom pravu i domaćim institucijama. Nikoga ne možete tužiti ako ste imali tri sprata kuće i imanje,a dolazite na ruševinu. Nemate adresu da se možete prijaviti za povratak, a kriteriji su loši. Ne možete nakon 20 godina dokazujete da ste vlasnik te ruševine i da neko sada tu pravi kuću”, kazala je Zukić za N1.
Navodi kako povratak izbjeglica i raseljenih nikada nije bio dostojanstven.
“Ljudi su najčešće ilegalno srcem išli prema tim ruševinama gdje su živjeli. Interesantan je karakter bosanskog čovjeka, došli smo u jedno mjesto gdje ima samo jedna kuća. Oni su se vratili i bili su sretni. Naše institucije premalo sredstava izdvajaju, jedino federalno ministarstvo ima ozbiljan budžet. Sada se zadužujemo da zatvorimo kolektivne centre. Na terenu smo mnogo više našli kolektivnih centara od 104 koliko su rekle institucije. Stanovi koje dobijaju ljudi iz kolektivnih centara nisu trajno rješenje. Tu su samo do smrti, ne nasljeđuje porodica nego uzima nazad opština”, dodala je.
Ipak, kaže da ima i svijetlih primjera gdje su se ljudi vraćali, veliki biznismeni koji su otvarali firme i uključivali i povratnička mjesta te krenu li ka tržištu Evrope, ali nedostatak strpljenja onih koji su očekivali bolji život doveo je do toga da imamo odlazak ljudi koji nisu mogli živjeti samo od kuća i zidova”, kazala je.
Priča o odlascima je aktuelna godinama. Zukić navodi kako su prvi primijetili u Zvorniku 2013. godine, a sada rijetko koji dio BiH da nije pogođen.
“Posavina – tužno je pogledati divna imanja i kuće, ali nedostatka zapošljavanja doveo je do toga da odlaze ljudi. Zapadna Hercegovina gdje mi mislimo da je tamo lakši i bolji život, ekonomski jači, tamo je ista priča. Ljudi masovno odlaze. Da ne govorim o Trebinju za koji mislimo da je grad blagostanja i turizma. Probali smo i uspjeli da pokrenemo ozbiljan projekat bhselo.ba da ta domaćinstva podučimo i pripremo za tržište turizma. Imamo prve rezultate uspjeha tih domaćinstava koji su organizovani u bh. selo. Međunarodne organizacije dosta sredstava ulažu u ta domaćinstva da se bave i agro i turizmom”, rekla je Zukić.
