Četiri Audija, stara najviše nekoliko godina, svaki plaćen više od 100 hiljada maraka, ukupne vrijednosti 731 hiljadu maraka, čak 12 Passata, starosti od 2015. do 2019. godine, vrijednih oko 700 hiljada maraka, dva Golfa u vrijednosti 111 hiljada 800 maraka te dva Pola čija je cijena 53 hiljade 800 maraka – to čini trenutni vozni park Ureda predsjednika Republike Srpske. Bar ako je suditi po tenderu za osiguravanje navedenih vozila.
“Za instituciju koja nema veliki broj uposlenih koja je više ceremonijalna, nema apsolutno nikakve opravdanosti da se kupi u vrijeme kada se suočavamo sa požarima, sa krizama, kada nam nedostaje vatrogasnih vozila, vozila hitne pomoći, nabavka vozila nije ništa drugo nego bahaćenje”, kaže Semir Mujkić, urednik BIRN-a.
Mujkić pokazuje fotografiju koju je, kaže, nedavno prezentovao prilikom seminara u jednoj od zemalja Zapadne Evrope. Siromašno vatrogasno vozilo ispod kojeg su vatrogasci koji evidentno pokušavaju da ga poprave, a naspram te je fotografija Milorada Dodika koji izlazi iz privatnog aviona i kreće se ka skupocjenom Mercedesu. Stranci su, kaže Mujkić, ostali u šoku.
“Ja se vozim u automobilu koji je kupila moja stranka, SNSD, i registrovan je na SNSD. Nekada u Sarajevu se vozim nekim drugim automobilom, jedan koji je blindiran. Ja se ne osjećam sigurno u Sarajevu, ja nemam privatno blindirano auto i nisam glup da sebi dozvolim da rizikujem i da se ne vozim na siguran način. Da li se to sviđa nekome ili ne, to me apsolutno ne zanima”, kazao je Milorad Dodik još u februaru 2021. godine.
Od Ureda za reviziju, do nevladinih organizacija i novinara, godinama se upozorava na zloupotrebe službenih vozila. Najčešće korištenje u privatne svrhe. To rade svi, funkcioneri, njihovih vozači, članovi porodica. Državni zastupnik, Šemsudin Mehmedović, nedavno je upozorio da oko 150 osoba u BiH ima pravo na službeno vozilo 24 sata dnevno.
“Rukovodilac institucije sam sebi odobrava korištenje vozila bez ikakve saglasnosti i kontrole organa koji ga je imenovao, a ostalima bez ikakvog kriterija”, kazao je Mehmedović.
Zastupnik SDP-a, Saša Magazinović, ističe kako se tome mora stati u kraj: “Posebno zloupotrebama kada imate pravo na korištenje službenog vozila nije ono baš za to da se crijep u njega natovari i vozi na vikendicu, a znam da je bilo i takvih slučajeva.”
Propali su i pokušaji da se službena vozila označavaju kako bi se lakše mogle pratiti aktivnosti. Iako je jasno da prosječnom građaninu treba kredit za prosječan automobil, dok od novca tog istog građanina političari vozaju najskuplje Audije, Mercedese, Passate, neke posebna reakcija javnosti izostaje.
“Čini mi se i građani su počeli gledati ko kupuje skuplje auto pa onda čini mi se još više dobije podrške umjesto da se ona njemu uskrati, sada je postalo kod nas sramota da vidimo nekoga da ide biciklom na posao”, dodaje Semir Mujkić.
Kupovina Mercedesa od 300 hiljada, svakodnevna upotreba helikoptera, u jednom danu čak i dva puta izvan granica Bosne i Hercegovine, sve u jeku finansijske krize, na koju je nedavno upozoravala ekonomistica Svetlana Cenić, te je dočekana “na nož” u političkim krugovima Republike Srpske.
“Ako neko sebi ne želi dobro, zašto bih ja uporno pokušavala da objasnim građanima i svima da je najvažnije pitati odakle pare, gdje su pare, od čega će se živjeti”, kaže Cenić.
Milorad Dodik možda jeste, mnogi smatraju, najbolji primjer političkog bahaćenja i luksuza, no ne zaostaju mnogi širom države. Prema analizama Balkanske istraživačke mreže u BiH ima minimalno 12 hiljada službenih automobila. Niko se ne usuđuje procijeniti njihovu ukupnu vrijednost. Institucije tokom godina nisu dale tačne podatke.
