Politika i lična uvjerenja
Prošle sedmice, američka država Džordžija pridružila se državama u iznenadnoj žurbi da zabrani abortus već šest sedmica nakon začeća - prije nego što žena uopšte zna da je trudna. Kentaki, Misisipi i Ohajo su ove godine donijeli slične zakone. U Alabami zakon ne samo da zabranjuje abortuse nego kriminalizira i doktore koji izvrše abortuse, piše Karliz Četmen (Carliss Chatman), profesorica prava na Univerzitetu Vašington (Washington), čiji komentar prenosi CNN.
Toliku žurbu u donošenju zakona objašnjava vjerovanje zakonodavaca da će dobiti podršku u Vrhovnom sudu, koji danas "konačno ima pet konzervativaca" i koji će ignorisati pravnu historiju, odnosno koji će uvesti pravilo zasnovano na politici i ličnim uvjerenjima, smatra Četmen.
Vrhovni sud je u nekoliko slučajeva, najprije u predmetu Ro (Roe) protiv Vejda (Wade) 1973. godine, jasno stavio do znanja da je stavljanje nepotrebnog tereta na pravo žene da se opredijeli za abortus neustavan, odnosno da je abortus legalan prije nego što fetus bude održiv izvan materice, što je oko 24 sedmice trudnoće. Presedan je jasan već 46 godina, navodi autorica teksta i dodaje kako je moguće da će se to promijeniti naročito što je pored promjene u sastavu Vrhovnog suda, Senat potvrdio 100 sudija koje je imenovao Donald Tramp (Trump).
Mnogi od ovih sudija su mladi, nekvalifikovani i nemaju podršku advokatskih komora i senatora iz njihovih država. Ono što im je zajedničko je reputacija zasnovana na konzervativnim uvjerenjima i zanemarivanje vladavine prava, ističe se u komentaru.
Napominjući kako se više država - uključujući Južnu Karolinu, Tenesi, Luizijanu i Teksas - nadaju da će se pridružiti borbi u poništavanju presude Vrhovnog suda od prije 46 godina, Četmen piše kako se države sada osjećaju ohrabrenim da se okušaju na saveznim sudovima. Ako niži sudovi podrže zakone, može se dozvoliti da stupaju na snagu dok se ne ospore na najvišem sudu.
Apsurdnost ovih nastojanja da se poništi presedan dodatno je otežana nedostatkom razmatranja pitanja zdravlja koja se javljaju kada zakonodavstvo odobri osobnost tako rano, prema čemu se trudnica tretira kao domaćin umjesto nezavisna osobe sa svojim pravima. Ako su fetus i buduća majka dva pravna lica, oni imaju odvojeno pristup svim pravima i privilegijama, zaključuje Četmen.
Zakoni s ozbiljnim posljedicama
Aktivisti za prava na abortus upozorili su da će se potvrđivanjem Breta Kavanoa (Brett M. Kavanaugh) za sudiju Vrhovnog suda pobačaji kriminalizirati čime se mogu ugroziti zdravlje i životi hiljada žena koje bi, poput generacije njihovih baka, bile prisiljene da pribjegnu nesigurnim abortusima, piše Dženifer Rubin (Jennifer), kolumnistica Vašington posta (The Washington Post).
Oni koji su branili sudiju nazvali su takve tvrdnje histeričnim i neiskrenima ističući kako on ne bi odobrio državne zakone koji bi išli tako daleko da zabrane abortus. S druge strane, ženske grupe ukazale su na dugogodišnju posvećenost "pristalica života" (pro-lifers) okončavanju legalnih abortusa i izjednačavanju svakog abortusa s ubistvom.
No, vrsta zakona za koje su oni koji su branili Kavanaua tvrdili da nije među kartama prošla je u Džordžiji, te su, piše Vašington post, državni zakonodavci sada ohrabreni da donesu zakone koji efektivno zabranjuju abortus, s nadom da će ih ovaj Vrhovni sud sada podržati.
Osvrnuvši se na činjenicu da zakoni u Džordžiji i Alabami ne izuzimaju slučajeve silovanja i incesta, kao što je to praksa u drugim državama, kolumistica Vašington posta smatra da time republikanci žele "zatvoriti žene", odnosno žele natjerati žrtve silovanja da prođu kroz punu trudnoću. To će biti snažno pitanje 2020. godine u nekim jurisdikcijama, što će pogoršati već postojeći rodni jaz, napisala je Rubin naglasivši kako novi zakoni o zabrani abortusa u Džordžiji i Alabami imaju ozbiljne posljedice za žene – ali i za američku politiku.
Abortus i zaštita ljudskih prava
Bez obzira na stroga ograničenja i oštre kazne, nijedan zakon ne može zaustaviti prekide trudnoće, piše urednički tim Gardijana (The Guardian) napominjući kako se svakog dana u svijetu provodi gotovo 70.000 nesigurnih abortusa, a vjerojatnije je da će se to dogoditi u zemljama sa strogim zakonima, kakav je zakon kojeg je nedavno potpisao guverner Džordžije.
List navodi kako je "uticaj Trampa narušio reproduktivna prava žena daleko van obala SAD-a", jer su nevladine organizacije spriječene da primaju sredstva iz SAD radi pružanja usluga legalnog abortusa. Studije ukazuju na to da se smanjenjem podrške za planiranje porodice na nekim mjestima povećao broj abortusa, navodi Gardijan.
Nije slučajnost da se prava žena umanjuju s napretkom desničarskog populizma, ukazuje Gardijan dodajući kako u Italiji borci protiv pobačaja eksplicitno povezuju ovo pitanje s povećanjem niskih stopa nataliteta kako bi se ograničila imigracija.
Zabrana abortusa u Ekvadoru traje godinama, ali u posljednjoj deceniji progoni žena su naglo porasli. Žene su zatvorene nakon pobačaja. U samim Sjedinjenim Američkim Državama, žene - pretežno siromašnije - već su bile procesuirane i zatvarane zbog povrede fetusa prema postojećim zakonima.
U ovom sumornom vremenu postoje znakovi nade, naglašava Gardijan i dodaje kako je država Njujork ove godine pokušala poduprijeti prava na abortus. Čile je donekle ublažio svoju zabranu iz 2017. godine. I prošlogodišnje glasanje za ukidanje skoro potpune zabrane Irske odjeknulo je širom svijeta. Ipak, žene u Sjevernoj Irskoj nisu bliže uživanju jednakih prava kao i drugdje u Velikoj Britaniji, iako vrhovni sud smatra da zabrana nije u skladu sa zakonima o ljudskim pravima.
Budući da je ovo pitanje koje je prenešeno sa centralne vlade na institucije konstitutivnih dijelova, pravo žena da kontrolišu svoja tijela još je jedna žrtva kolapsa podjele vlasti, zaključuje Gardijan.
Suosjećajnost i razumijevanje
Doktorica Ebi Hardi-Ferbanks (Abbey Hardy-Fairbanks) u "Mišljenju" u Njuzviku (Newsweek) piše da je kao trudna ljekarka koja izvodi abortuse bila zabrinuta kako će na nju gledati pacijenti i drugi ljekari koji omogućavaju abortus, ali da nije trebalo da bude nervozna pošto su pacijenti prihvatili njenu trudnoću, kao što su osjetili da ona razume njihovu odluku. Jedino su, kaže ona, bestidni bili demonstranti koji su je vrijeđali dok je ulazila ili izlazila iz klinike, misleći da je vjerovatno žena koja želi prekinuti trudnoću.
Hardi-Ferbanks ukazuje na poteškoće koje je imala poslije porođaja, kao i na suočavanje sa autizmom njenog sina, ističući da ništa ne bi mijenjala – pa ni autizam svog sina. Dok navodi kako je shvatila koliko iscrpljujuće može biti podizanje djeteta uprkos njenim privilegijama, znanju i resursima, ona naglašava da ne može ni zamisliti kako bi bilo da je primorana da nastavi neželjenu trudnoću usljed nepostojanja kontracepcije ili abortusa.
Majčinstvo donosi predivne trenutke s djecom, ali i teške odluke koje samo majka može donijeti, piše Hardi-Ferbanks i navodi primjer majke koja je došla radi abortusa pošto već ima troje male djece i želi da im pruži sve što može emotivno, fizički i finansijski. To je, objašnjava doktorica, bila njena odgovornost za porodicu i djecu. Drugi slučaj koji navodi tiče se majke čiji je prvi porođaj bio komplikovan, a drugi bi, prema rečima ljekarke, ugrozio njen život i možda dvogodišnju ćerku ostavio bez majke - abortus je spasio njen život i njenu porodicu.
Autorica teksta u Njuzviku ukazuje da ju je njeno iskustvo naučilo da je majčinstvo dragocjena opklada u koju treba ući svojevoljno, otvorenih očiju i pripremljenog srca. Svakog dana, piše ona, vidi kako ograničenja abortusa, nedostatak osiguranja ili žigosanje dovode žene u zamku trudnoće koje nisu izabrale. "Ne mogu zamisliti ništa više paralizirajuće ili zastrašujuće", ističe ljekarka.
"Tako da kao majka nastavljam izvoditi abortus stručno i suosjećajno. I takođe kao majka, solidarna sam s odlukama mojih pacijentkinja da imaju abortus da bi u potpunosti živjele svoj život, i da budu majke svoje sadašnje i buduće djece najbolje što mogu kada smatraju da mogu", piše doktorica Hardi-Ferbanks.
