Na stranu zajebancija, stvarno stanje stvari stoji potpuno drugačije!
Naime, Magazinović je tokom proteklih dvadeset i kusur godina postao jedan od najprepoznatljivijih (neka mi halali neprevaziđeni Denis Bećirović) bužetskih uhljeba iz SDP-ovskog pionirskog inkubatora. Krenulo je to naivno spontano. Od kantonalnog nivoa, preko federalnog parlamenta, da bi, mašala, napredovanje nekadašnjeg zbunjenog dječaka-povratnika na reintegriranu Ilidžu konačno krunisano na najvišoj državnoj razini, da prostite, u bosanskohercegovačkom parlamentu. JNA-ovskom terminologijom kazano, Magazinović je, klimajući glavom nadređenim oficirima i partijskim autoritetima, od zelenog guštera dobacio do namazanog džombe. Danas je izrastao u silnika. Koji više nikog ne jebe za suhu šljivu.
Inače, tokom vlastitog ublehaško-parlamentarnog pregalaštva dojučerašnji je predsjednik Glavnog odbora SDP-a u ostavci zaradio milion-dva-tri konvertibilnih maraka iz budžetskih fondova. Od pošteno zarađenog novca sagradio je apartmanski kompleks na olimpijskoj ljepotici Jahorini. Nešto nekretnina navodno je prodao po tržišnim cijenama, a ostatke je šarcu namijenio. Lova je, ljudi, ista k’o vožnja biciklom. Nikada se ne smije (pre)stati sa ličnim ulaganjem…
Da skratimo i suštinski zaključimo!
Kada je svojevremeno (po SDA-ovskom nalogu ) iz vrha SDP-a otjeralo Damira Hadžiča, Saša Magazinović je bio jurišnik Zlatka Lagumdžije. Kada je prije pet godina masakriralo Zlatka Lagumdžiju, Saša Magazinović je bio jurišnik Nermina Nikšića. Danas, kada očigledno planiraju dženaziranje Nermina Nikšića, Saša Magazinović je postao jurišnik Denisa Bećirovića. Mrvicu da je makar stariji, javno garantiram da bi Magazinović sa istim žarom okolo rušio i Nijaza Durakovića tokom 1997. godine…
Kažem, sve se mijenja, osim Rolingstonsa i kamenja. I Magazinovićevog paušala. To su tri trajne kategorije. Jer, valja se politkom baviti do zaslužene penzije. Domestos svakako obraz opere.
