bni Abbas, r.a., da “ko god bi pokušao destimulativno djelovati na ljude da se pokaju, bez obzira na stepen njihove griješnost, zanijekao bi Knjigu Uzvišenog Allaha, dž.š.”
U prilog tome navodimo predaju Ejjuba el-Ensarije koju je istakao pred samu smrt, a to je: “Bio sam prešutio nešto što sam čuo od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koji je rekao: “Da vi ne griješite, Uzvišeni Allah bi stvorio narod koji bi griješio (i kajao se) i kojem bi On praštao.” (Muslim)
Je li to poziv na griješenje? Ne, to je samo realno kazivanje o našem Stvoritelju i Njegovoj plemenitosti, koja treba da u srcima Njegovih robova probudi stid i odvratnost prema griješenju, kao i to da ne očajavaju i ne gube nadu u Njegovu milost, ma kakvi i koliki grešnici bili. Svevišnji ih na još nekoliko mjesta u Kur’anu uvjerava u to rekavši:
أَلَمْ يَعْلَمُوَاْ أَنّ اللّهَ هُوَ يَقْبَلُ التّوْبَةَ عَنْ عِبَادِهِ وَيَأْخُذُ الصّدَقَاتِ وَأَنّ اللّهَ هُوَ التّوّابُ الرّحِيمُ.
“Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvaća milostinje, i da je samo Allah Onaj koji prašta i da je On milostiv?!” (Et-Tevbe, 104)
وَمَن يَعْمَلْ سُوَءاً أَوْ يَظْلِمْ نَفْسَهُ ثُمّ يَسْتَغْفِرِ اللّهَ يَجِدِ اللّهَ غَفُوراً رّحِيماً.
“Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv.” (En-Nisa’, 110)
